Upotreba reči kolebe u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

u donjem gradu kod vezira, i što nije moglo vojske stati u najgornju kasarnu, paša dade trsku te oko kasarne naprave kolebe.

Vezir dade vojsci rakije i vina na naš Božić, i naša vojska, igrajući i pevajući, zapali one kolebe od trske pored kasarne, i iz te vatre pukne jedna puška i ubije nekoga Aleksicu iz Joševe.

Predamo te punktove Čitaku i dva pandura da idu u Kličevac da načine kolebe i tamo da sede i sude; što ne mogu rasuditi da nama na Vračar u logor šalju i da uzmu jednoga sveštenika iz brankovičke

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Gde je god turska najezda jača, upravo, kud je poveća turska najezda prolazila, tu su kuće i kolebe bile prazne. Narod su vojvode i buljubaše iseljavale u severozapadni kraj Mačve, blizu reke Save, kako bi ih, u slučaju

Stariji su hukali. — Bože Gospode!... Što ne podrža lepo vreme!... — Da bi još za koji dan, dok kolebe ne pogradimo ili bar zemunice ne iskopamo!... — Zar ovo nije jad?... Eno jadne Stake... umire! — reče jedna baka.

Do mraka se ovaj narod mora skloniti ma pod kakav bilo krov!... — Dobro, Stanko! — reče Surep i iziđe iz kolebe... Napolju se čuo njegov glas kako odjekuje zapovednički. — Ovamo ti! Daj to granje ovamo...

I Stanko se ljubio sa svima. — Sve dobro? — Dobro. — Hvala bogu! Stanko pogleda one kolebe: kao da su od sira srezane. — Pa vi se baš okućili? — Okućili, bogami! — reče Zeka. — Ko ovo ovako lepo pogradi?

— Čujem, buljubašo! — Odaberi družine koliko ti treba, pa otidi na Drenovu Gredu. Ja želim da mi tako nagradiš kolebe kao ove ovde. Surep se diže: — Stoj, Zeko! — reče. — Šta je?... — Nemoj kolebe!... Kolebe se vide.

Ja želim da mi tako nagradiš kolebe kao ove ovde. Surep se diže: — Stoj, Zeko! — reče. — Šta je?... — Nemoj kolebe!... Kolebe se vide. Što ih ovde imamo, to valja! Mi bismo baš i volili da nam Turci u pohode dolaze.

Surep se diže: — Stoj, Zeko! — reče. — Šta je?... — Nemoj kolebe!... Kolebe se vide. Što ih ovde imamo, to valja! Mi bismo baš i volili da nam Turci u pohode dolaze.

— Pa... dobro... — Jest, jest, zemunice!... Možda zemunica nije dobra kao koleba, ali je u ovo vreme pametnija od kolebe — reče Zavrzan. — Onda, zemunice! — reče Zeka. — Tamo ima sve gotovo. Trebaće samo bolje pokriti.

Pandurović, Sima - PESME

Kroz svet naših nada, osećanja živa, Kroz domove sreće i kolebe bede, Kroz mozak, srca i sva naša tkiva, Guste, kobne niti što ništa ne štede Nečiji prst nam u život utkiva.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

— To je ono od čeg’ podlost zebe, Što prožimlje dvore i kolebe, Pa se kupi, zbira i sazdava Kao svetlost prava Oko žrtav’, mučeničkih glava — Vrle krepeć’ hude zastrašava.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti