Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ne vidim!... Ali neka se sklone ljudi, da ih ne bije vedrina... — Evo, ima koleba... I Zarzana odneše u kolebu... — Hajde, Stanko, i ti se odmori! — reče Surep. — Baš sam umoran!... Pravo veliš...
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Onda anđeo prekrsti štakom kolebu, i na onome mestu stvore se carski dvori i u njima svega dosta. Tada ih blagoslovi anđeo i ostavi onde, te su srećno
Sluga se tome vrlo obraduje, pa uzme kamen i odnese u svoju kolebu te načini od njega sto. Sutradan otide sluga u drva, pa kad se vrati kući, a to se onaj kamen pretvorio u zlato te sija
svoje jade i nevolje što su do tada pretrpeli, i najposle se dogovore da promene mesta: da pauk ode kod pudara pod kolebu, a groznica kod onoga gospodina u grad.
A pauk kad je otišao kod pudara pod kolebu, a on u najvećem miru i tišini napuni svu kolebu svojim predivom, jer mu pudar nimalo nije smetao u poslu.
A pauk kad je otišao kod pudara pod kolebu, a on u najvećem miru i tišini napuni svu kolebu svojim predivom, jer mu pudar nimalo nije smetao u poslu. I tako siromah pauk jedva jednom stane zadovoljno živeti.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” Sluga se tome vrlo obraduje, pa uzme kamen i odnese u svoju kolebu te načini od njega sto. Sutradan otide sluga u drva, pa kad se vrati kući, a to se onaj kamen pretvorio u zlato te sija
Onda anđeo prekrsti štakom kolebu, i na onome mestu stvore se carski dvori i u njima svega dosta. Tada ih blagoslovi anđeo i ostavi onde, te su sretno
Kad tamo a to mala kolebica, nepočišćena i u njoj vatra raštrkana i već se zgorela. Ona lepo uzme metlu pa počisti kolebu, vatru skloni, i još drva donese te bolju naloži pa sedne da čeka ko će doći. Kad u veče, Bože!
Kad u veče, Bože! duva vetrina, krše se drva misliš sve će iz korena izvaliti. Ona se sakrije za kolebu drkćući od strahote, al eto ti ala ide, kako dođe u kolebu, stade mirisati pa reče: „Ovde ima rajska duša; izađi,
Ona se sakrije za kolebu drkćući od strahote, al eto ti ala ide, kako dođe u kolebu, stade mirisati pa reče: „Ovde ima rajska duša; izađi, rajska dušo! ne ću ti ništa.
ne ću ti ništa.” Devojka izađe, onda joj ala kaže: „Jesi li ti moju kolebu počistila i moju vatru naložila?” A ona odgovori: „Jesam.” „Dobro,” kaže ala, „sad me malo poišti.
Kad maćija to vidi ona odmah otera i svoju kćer da donese sanduk dukata. Njena kći naiđe na onu istu kolebu; al niti je htela vatre staknuti, ni spremiti. Kad u veče dođe ala onako isto s vetrom, zapita je: „Rajska dušo!
Kad u veče dođe ala onako isto s vetrom, zapita je: „Rajska dušo! što nisi moju vatru stakla i moju kolebu počistila?” A ona joj odgovori: „Nisam ni kod svoje kuće čistila.” „Dobro, dobro,” kaže ala, „a ti me malo poišti.
i načini je kao puku prostakinju, te je uda za Ćelu, pa im da iza grada malo zemlje, a Ćela onde načini bašču i u njoj kolebu, i stane živeti s carevom kćeri kao svaki baščovan, noseći zelen u grad i tako po štogod zaslužujući.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Pa sad... to je i tražio!...« Beše prevalila ponoć, kad Đurica stiže s Novicom pred kolebu u Matovu bostaništu, gde je od pre nekoliko puta noćio.