Upotreba reči kolibe u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Kad smo prošli ciganske kolibe, okrenemo desno kroz jedan gust branik koji se sa našom kućom sučeljavao... Tu smo odahnuli. Otmica beše izvršena.

Rekovca, i kad je bio navrh Orlujaka, onda se tek osvrte i s pakosnim smehom gledaše izdaleka kako se plamen Nikoline kolibe, vijući se kroz guste oblake dima, po noćnome zraku vijuga...

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— podebeo krušac — veliki grumen kamene soli kubura — briga; vrsta pištolja kuburiti — oskudevati kulača — vrsta kolibe od drveta kumaš — vrsta svilene svetle tkanine (atlas) kurdisati — udesiti kurtalisati se — osloboditi se, otresti

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On se smesti u Parašnici, gde se podigoše kolibe u kojima plandovahu „goli sinovi”, što behu strašniji Turcima od najuređenije vojske ćesareve.

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

Samo pošto se najede, raskreči se posred kolibe da onako go, slobodan, leži, spava. Koliko puta donosila mu odelo. Čak i celo, nigde ne zakrpljeno.

— gunđao bi on stenjući i navlačeći na sebe ta odela. A ostalo, što ne bi mogao da obuče, krio bi po uglovima te svoje kolibe ili zemljom zatrpavao bojeći se da mu ko ne uzme ili ukrade.

Afrika

sa male verandice na stazu, što se najpre naglo spušta, a onda naglo penje u zaselak gde su crni dućani, ribarske kolibe, koševi.

Neki mladić odbacuje maramu sa sebe i odlazi po kokos. Kolibe su tako niske a kokosova stabla tako visoka, da ga ja odmah potom vidim preko kuća kako se on hitro penje uz stablo, ne

Odlazim u zaselak i, onako u mraku, pronalazim odakle dolaze zvuci tam–tama. Nekoliko odraslih derana sede ispred kolibe na asurama i udaraju u bubanj i u kalbase pokrivene mrežom po kojoj su nanizali perle. Sedam kraj njih.

Stariji me vode da mi pokažu neke svete maske. Iznosi ih jedan mladić, iz kolibe, uvijene u neke krpe. To su četiri divne maske od teškog drveta, žute i crne.

Nešto docnije, počinje igranje onako isto kao u velikoj Mongi; ovde samo pod krovom jedne prostrane kolibe. Oko kolibe i pred njenim ulazom masa crnih koji gledaju igru bilo kroz vrata, bilo kroz rupice na zidovima.

Nešto docnije, počinje igranje onako isto kao u velikoj Mongi; ovde samo pod krovom jedne prostrane kolibe. Oko kolibe i pred njenim ulazom masa crnih koji gledaju igru bilo kroz vrata, bilo kroz rupice na zidovima.

Zidovi ove kolibe su išarani motivima šafranove boje, i na vratnicama, koje se odmah zatvaraju ispred mene, naslikana je glava polu

Starica, glavna ličnost ove naseobine, ostaje sva skupljena i užasnuta u dnu kolibe. Ona drži na svojim prsima masu gri–gria i vradžbina.

će klati koze, i strele će skretati s puta, i ljudi–panteri će rastrgnuti najbolje derane i bolesti će nasrnuti na kolibe. Hipopotam je gladan: — O, o! Potpuno me zaboravljaju i sad su samo oko hipopotama tu, proučavajući svaki njegov pokret.

Ljudi se smeju. Igrač, međutim, ni zbog sebe ne sme skinuti ovde masku već na utvrđenom mestu iza svoje kolibe. Odjednom se pojavljuje njegov svakodnevni crnački lik sa malom jarećom bradicom.

Međutim, dok smo večerali, mladići iz tog sela donesoše na ramenima Noi i Sati, male fetišerke; položiše ih na prag kolibe i nestaše pre no što smo i uspeli da se objasnimo.

Zatim devojčice spavaju u dnu kolibe, napućene, sa dlanovima pod obrazima, prave, sastavljenih nožica, kao što spavaju svi urođenici.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Lep je na Mahali bio samo dug red ogromnih, rascvetanih, bagremova. Oni su bili zarasli karaule i kolibe Rascijana i njihove zemunice, kao i njihove krovove, pokrivene trskom.

Okupljali su se o praznicima uz vino i rakiju. Žito se, pri kosidbi, oko njih, talasalo. Ulazilo se u kolibe, u hladu, da se utoli žeđ, ali je i ženski glas, u takvoj prilici, zvučao zavodljivo.

Teodosije - ŽITIJA

Ovi, dakle, u visokim gorama nastanjeni s jelenima, nebo kao crkvu, a Hrista u duši izobražena gledajući, kolibe tesne travom ukrašene imađahu, u kojima trpljahu, šumom drveća i ptičijim cvrkutom poučavani, a uz to od njih i pozivani

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Iznad kuća su, vrlo visoko, često van šumske granice, kolibe i košare, sagrađene ponekad od neotesanih oblica. Većina alata za zemljoradnju i stočarstvo takođe su od drveta.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

svoju porodicu po čitavoj okolini da objave svima mišima neka dođu na veliku mišju skupštinu kod napuštene pastirske kolibe. Biraće se, kaže, mišji vojvoda.

Biraće se, kaže, mišji vojvoda. Kad Miš prorok stiže s mišem domaćinom do stare pastirske kolibe, oko nje je sve vrilo od kućnih i poljskih miševa. Svi s odobravanjem primiše dolazak Miša proroka.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Izlazeći te večeri iz svoje kolibe, Isakovič beše u duši daleko od sputanih konja, po slami razbacanih bolesnika, šatora, pušaka i buradi sa barutom,

Zatim, presvlačeći se, pogleda iza kolibe puteve, zakrčene kolima Francuza, prašinu i polja nad kojima su nisko treperile ševe i, obišavši pogledom predstraže,

Iz zemlje cele izbijala je, otuda, toplota. Detinji plač ne samo da nije odbijao od te kolibe njene ljubavnike, već ih je, činilo se, privlačio. Išli su k njoj kao na litiju.

Straže više nije obilazio, niti je zalazio u zemunice i kolibe vojnika. Na izveštaje i naređenja Berenklaua jedva je i odgovarao.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Porodilje su u toku ovog „opasnog vremena“, dok su ritualno „nečiste“, često izdvojene u zasebne kolibe, a hrana im se dodaje štapovima.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

da nema toga ko bi se usudio da se protivu njena doma roti, jer milost boga štiti najpre carske dvore i kolibe kudeljnica sirotih.

Matavulj, Simo - USKOK

Milicu čuvahu, jer se bojahu otmice; zabranjeno joj bješe odmicanje od kolibe. Milica je vehnula, jer u toj zdravoj i čistoj duši bješe planula ljubav bukom, a od buktinje ne smijaše ni iskra

“... Svi se smutiše, a nastade dug tajac. Još su se malo razgovarali, pa pođoše svi odjednom. Onda Milica izide iz kolibe i zagrli Stanu. A kad se cura vrati, Stane zastade i zovnu kneza: — Molim te, brajo, na jednu riječ!

— Hoću, odmah ću te pustiti, samo reci! — Ma što? Ma što? Milici se učini da nješto škrgnu kraj kolibe, te streknu, pa se svom snagom trže da se izvuče, ali je stegoše gvozdene mišice kneževe. — E, nećeš, mačko jedna!

Evo, na! I knez spusti ruke. — Bih! — viknu Milica i pobeže. — A, kučko jedna! — viknu Krstinja, koja bješe izišla kolibe i čula pošljednje riječi... — A, kučko, hoćeš mi domazeta! E, nećeš, božja ti vjera. — Jesi li se pomamila, babo!

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Vi, momci, budite spremni — opominje on svoju naoružanu bratiju povaljanu po paprati ispred kolibe. U veselom kasu, zvoncajući ormom, stižu konji pod lakim kolima punim šarene ženske čeljadi.

— A što da ih legitimišem kad nijesu prolazile iza rampe. Bile su samo kod naše kolibe. Seljak huknu. — Onda znači, taman da naiđe tvoj rođeni otac, kumiću, ti ga ne bi propustio dokle ga ne legitimigneš?

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

treptaj sa liste prolaznih stvari, Sluga što ume Slovo da kresne modricom s duše; časno je biti smiren stanovnik kolibe gorske, revnostan čuvar, vratar i vojnik stanova stočnih; časno je biti svedok u trenu zaranka letnjeg, kada se sena,

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Da nas je tamo nanela sreća, ne bi nam prazna ostala vreća. PRIČE ISPOD KRNjEG MESECA ZVEZDANI KOVAČ Kolibe evo na kraju sela, čarobnjak takve gradi, čađava, mrka, sa jednim okom. Šta li se u njoj radi?!

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Samo mrak nisam bio, no reč što se bez kraja ponavlja u suzama, u kutu moje kolibe. JUTARNjI ZAPIS Sviće. Neću da kažem ko sam. (Šapatom: gramatik) idem po vodu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Vojnici doneli slamu i šašu i pozadi topova napravili kolibe. Polegali su odmah. Iako smo uvereni da neprijatelj neće brzo naići, ipak smo se odmenjivali na osmatračnici.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

KAKO DOLAZI MRAK Mrak jednim zamahom ruke zaogrne Jezera, planine, kolibe pored Nila. Odjednom, sve pore vazduha pocrne Kao upijač, koji za tren oka Popije lokvu prosutog mastila.

Krov zavičaja, Mesečev tavan, Na njemu jarmovi, rogovi, Zatalasana visoravan — Kolibe, debla, stogovi, A rubom neba — bogaze Kud sazvežđa samo prolaze.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Čuje da svak spava u kolibe. Tada ona vijenac rasplete, pade kosa do niže pojasa; poče kosu niz prsa češljati, a tankijem glasom naricati, kako

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

To je svršeno. Sutra ću ja zorom na Cetinje, a ti na Mirac!“ Joka ode. Serdar izađe ispred svoje kolibe pa stade grajati svojim gromkim glasom: „He! momci! na noge, razdani se već!

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Onda rekne đaku: — Đače, đe ono bi sijeno i čobanin? Obrne se đak put čobaninove kolibe, pa pogledav, — u čudu rekne: — Uh, oče, eno sada kameno sijeno i kamene ovce!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

— A oklen ti znaš? — Bogme sam gledao kroz plot od kolibe kako pašalija jede. CIGANSKA PITA —Da imamo masla, kako nemamo brašna, pa bismo posudili u selu tepsiju, te bismo

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Čim sam čuo da je Henri Vard Bičer brat autora ”Čiča Tomine kolibe,” moj sud o Tiltonu bio je formiran i nikakav sudija ili porota ne bi ga mogli promeniti.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Razgovarajući, došli bi do njene kolibe: djevojka bi ga ponudila čašu vina, nudeći ga talijanskim jezikom, a on bi se nasmijao, popio i zahvalio.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Poljaci su ostavljali svoje slamne kolibe n niko nije imao pravo da se požali na potru ili krađu ni preko puške ni preko suda...

Krakov, Stanislav - KRILA

Malgaš iz Ambonga ili tugovao žuti kuvar sa Mekonga. Dugi prašnjavi angari i male kolibe budile se. Na kolibama prozori su bili od hartije, a po zidovima su izlepljene slike nagih žena.

— Bora se okrenuo. Neko razdrljenih, maljavih grudi smejao se sa vrata kolibe. — Ne boji se on, nosi svoj fetiš na srcu, dovikivao je Sergije, koji je tek uskakao u široki kombinezon.

Neko je izvadio karte. Svi su mnogo pili. Napolju je urlikao vetar, probijao između oblica kolibe, i povijao plamen. U štalama od granja rzali su ozebli konji, i mazge se ritale pomamljeno.

Visoke borove šume ukazale se. Kroz njih prosečen put silazio je u dolinu. Srušene kolibe uzdizale su se kraj puta. Na nezaleđenom potoku vodenica nije torokala, ali se iz nje dim dizao.

Petrović, Rastko - AFRIKA

sa male verandice na stazu, što se najpre naglo spušta, a onda naglo penje u zaselak gde su crni dućani, ribarske kolibe, koševi.

Neki mladić odbacuje maramu sa sebe i odlazi po kokos. Kolibe su tako niske a kokosova stabla tako visoka, da ga ja odmah potom vidim preko kuća kako se on hitro penje uz stablo, ne

Odlazim u zaselak i, onako u mraku, pronalazim odakle dolaze zvuci tam–tama. Nekoliko odraslih derana sede ispred kolibe na asurama i udaraju u bubanj i u kalbase pokrivene mrežom po kojoj su nanizali perle. Sedam kraj njih.

Stariji me vode da mi pokažu neke svete maske. Iznosi ih jedan mladić, iz kolibe, uvijene u neke krpe. To su četiri divne maske od teškog drveta, žute i crne.

Nešto docnije, počinje igranje onako isto kao u velikoj Mongi; ovde samo pod krovom jedne prostrane kolibe. Oko kolibe i pred njenim ulazom masa crnih koji gledaju igru bilo kroz vrata, bilo kroz rupice na zidovima.

Nešto docnije, počinje igranje onako isto kao u velikoj Mongi; ovde samo pod krovom jedne prostrane kolibe. Oko kolibe i pred njenim ulazom masa crnih koji gledaju igru bilo kroz vrata, bilo kroz rupice na zidovima.

Zidovi ove kolibe su išarani motivima šafranove boje, i na vratnicama, koje se odmah zatvaraju ispred mene, naslikana je glava polu

Starica, glavna ličnost ove naseobine, ostaje sva skupljena i užasnuta u dnu kolibe. Ona drži na svojim prsima masu gri–gria i vradžbina.

će klati koze, i strele će skretati s puta, i ljudi–panteri će rastrgnuti najbolje derane i bolesti će nasrnuti na kolibe. Hipopotam je gladan: — O, o! Potpuno me zaboravljaju i sad su samo oko hipopotama tu, proučavajući svaki njegov pokret.

Ljudi se smeju. Igrač, međutim, ni zbog sebe ne sme skinuti ovde masku već na utvrđenom mestu iza svoje kolibe. Odjednom se pojavljuje njegov svakodnevni crnački lik sa malom jarećom bradicom.

Međutim, dok smo večerali, mladići iz tog sela donesoše na ramenima Noi i Sati, male fetišerke; položiše ih na prag kolibe i nestaše pre no što smo i uspeli da se objasnimo.

Zatim devojčice spavaju u dnu kolibe, napućene, sa dlanovima pod obrazima, prave, sastavljenih nožica, kao što spavaju svi urođenici.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Svisnuo bih baš!... HASAN: Podaj što ište!... To ti je sve! Pa mirno gledaj tanke dimove Gde se kroz odžak tvoje kolibe Plavoga neba mirno mašaju. Na mekan kolut venca njihova Nikakav vetar neće duhnuti. ĆERIM (u sebi): Lijepo li moli!.

Stanoje gleda oko sebe. GLAVAŠ: Nje nema tu!... Gde je?... O, bože moj, Čudan je izgled moje kolibe! Crna kô nebo oko ponoći!

Ni trenut bolji, ni mesto bolje, Ako je da se mora ginuti Na pragu ove tesne kolibe Što je u trošan okvir smestila Slobode srpske sjajan odlomak, Okupat čelik krvlju njihovom, Kod tvojih nogu, posle...

) Stanoje!... Ovo je dim!... GLAVAŠ: Eno, i plamen kanda prodire Kroz suve grede stare kolibe?... KOLEBAN (spolja): Predaj se, Stanoje!

) GLAVAŠ: Ja ću na vrata — Tako pristoji bivšem vojvodi Što je u borbi dane proveo, Da se na pragu svoje kolibe U času nađe burnog vremena... A dođe l’ doba da se pogine, Na pragu neka dočeka smrt!...

GLASOVI (spolja): Ubijte ih! Secite! U vatru s njima! ISAK (spolja): Strahovit plamen ove kolibe U ovom času neka postane Predsoblje vrelo pakla njihova! PRVI TURČIN: Bež’te kud koji zna! SVI TURCI: Bežite, Turci!.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Ali... Napolje, rđo!... traži kolibe, Nisu za tebe dvori Đurđevi; Junaci samo... smelost, osveta, Na mekojzi će svili leškati Po kojoj presto sina

— Ali ne taku, o gospodaru! Sve što je u snu oko videlo, To beše pusto, nemo, divije — Nigde kolibe, nigde plamena, Nigde klisure, nigde kamena, Sve se u sinje more stvorilo — Široko more naše nesreće — A tvoga

Ćipiko, Ivo - Pauci

Mogao bi se naći svakoga dana: već davno, po opažanju komšinica, Božica je zatrudnjela. Stiže do kolibe, uze ključ ispred stijene, gdje ga bješe ostavio, i uniđe u kuću. Razgleda se po njoj . .

Gleda na svoj šumski odgojak: oko kolibe, kako lijepo napreduje. Bujan je i zelen, a otac veli da se sjeća kad je tu golet bila.

Da, negda je nije smio u oči pogledati! ...Našavši goveda i kobilu, sagna ih Rade bliže kolibe i, ispustan, luta planinom. Sjutradan probudi se željan za ženom i kućom, ali ipak traži izliku da još u planini ostane.

Rade je ipak toga dana po podne pošao kući i vratio se drugog dana ujutro. Po dogovoru sa njome, nađe Mašu kod kolibe. Oznojio se, jer je mahom išao, u hitanju nije ni gunjca, optočena skerletom, sa sebe snimio. —Proslavićemo danas svadbu!

—Mora da je budala. —Nije, već gleda svoga posla. —Iziđimo, nešto ću te pitati! — I za sobom povuče vrata od kolibe. Uporedo upute se planinom. Rade nije sprtio torbe, pa ga Maša pita što će s njom.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Poplavi njive i livade u dolini, ljudi se iseliše iz kuća u polju i na brzinu sklepaše od pruća i blata kolibe na padinama izvan domašaja vode.

Ubila ih je tuga za upropašćenom imovinom. Iščezle su iz njih snage i živahnost pri pogledu na razrušene kolibe, odnete ograde, opustošena polja. Vuku za sobom teške premorene noge, pospani i nevoljni.

Narod se već vratio iz zbegova u svoje ruševne čatmare i kolibe. Mnogi su našli samo tužna crna zgarišta među plotovima zaraslim u koprivu.

u rodna polja vrzinjake, česte, cerove šume, puste proplanke, načiniće skrovišta od granja i bujadi, sagradiće brvnare, kolibe od oblica, sazidaće kamene kuće, izdubiće sobe u steni, zapatiće stoku. Oživeće prazna, nekorisna šuma.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Plavo Dunavo, sećaš li se mene, I da li čuješ poznanika stara I vi, obale, cvećem pokrivene, I vi, kolibe ubogih ribara? Davno sam vaše napustio vale Za drugo cveće i druge obale. 4.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

U produžetku, izvan horizontalnog masiva, postoje neka stočarska naselja koja nazivaju „Vlaške Kolibe“. Najzad, vertikalna prečaga se završava mestom zvanim „Sultanija Kulbeleri“.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

— kaže. Baš da mu ovoga puta ne podvali! Neka stoji nasred njive i plaši svrake i dečake.. Starac sede na prag kolibe i zagleda se u polje. Meko su se spuštale poslednje zrake sunca, a Strašilo se njihalo na povetarcu.

Vrata se, jednostavno, nisu zatvarala. Kotlić za riblju čorbu seti se kolibe starog ribara. Ni tamo se vrata nisu zatvarala. Kada je dobro preturio po sećanju učini mu se da vrata nije ni bilo.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

Sve se primiče tiho, sa svirkom svatovca. Ispred kolibe Koštanine kmet ciganski i Ahmet. Dotrči Kurta. KURTA (radosno): Idu, idu, svatovi!

Oh! (Ulazi u kolibu.) POLICAJA (ide za njom i staje na vrata od kolibe): Samo brzo! Dolazi Mitka. MITKA (peva): Mehandži, more, mehandži, Donesi vino, rakiju, Da pijem, da se opijem,

Šantić, Aleksa - PESME

Pogledaj, tamo, te kolibe gole, Trošne i tamne kao magle zimne, U njima žive duše gostoprimne — Srca što griju, što trepte i vole...

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Borio se dva dana pucajući iz crne ugljarske kolibe, a onda je, kažu, čak od Bihaća dovučen top i koliba porušena, a hajduk ubijen. Sahranjen je na samoj ivici Gaja.

Trkom su pojurili do polurazvaljene čobanske kolibe, kad tamo, pod ostacima niska krova, sjedi glavom — ko? — Lunja! Ništa nije kazala samo se skromno povukla sasvim u

Na predlog Lazara Mačka najprije se pristupilo izgradnji kolibe. Ide kasna jesen, kiše, vjetrovi, kako ćeš da sjediš samo pod bukvom, pa makar ona bila ne znam kako granata i gusta.

— To će biti dobro. — To, to! — prihvatiše i ostali. Već poslije jedan sat nad vratima šumske kolibe bio je prikucan poklopac od kutije za cipele na kome je stajao natpis od krupnih štampanih slova ispisan širokom

“ IX Nastavljalo se uređivanje logora. Poslije kolibe i pseće kućice, načinjeno je jedno malo obzidano ognjište za vatru.

Niko ga nije vidio, niko pratio, ali kad sutradan dječaci stigoše u svoje tajno skrovište, zatekoše iznad samih vrata kolibe prikucanu poveliku cedulju na kojoj je bilo naškrabano nečijim teškim i nevještim rukopisom: „Nadmudrili ste me sonom

XXIV Kao da su omađijani, dječaci su zurili u tajanstvenu cedulju prikucanu nad vratima svoje kolibe. Ko li je to pisao, ko li se to šuljao po njihovu logoru? — Šta da radimo, otkriveni smo?

Neće nas valjda sa svih strana opkoliti. Svi se dječaci iskupiše ispred velike kolibe, posjedaše u krug i otpočeše da se dogovaraju gdje bi sad premjestili svoj logor.

Udrite krompirima! Kraj kolibe je ležala poveća gomila krompira koje je tih dana Vanjka Široki dovukao kao rezervnu hranu.

Ošamućen od udarca glavom kroza zid kolibe, Jovanče samo uperi kuburu put uzdignuta poljareva štapa i viknu: — S puta! Ne predajem se!

Od snažna pucnja iznenađenom Lazaru Mačku odletje iz ruku zavitlan ugarak i pade na krov kolibe. Zapucketa i planu lišće i sasušena paprat, diže se uvis lagan dim. — Navali vojsko! Neprijateljski logor gori!

Djed Aleksa krenuo je uz ljestve, za Stricem, ali kako je plamen zapaljene kolibe sve više rastao i ponesen lakim vjetrom lazio ukoso baš pod njegove tabane, čiča se brzo dohvati prvih grana i pođe

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

reci mi dok nisam rekao; čim smo bolji od dece kalašaste, skačući po sokaci i vrat lomeći, praveći babutke i iz blata kolibe? Mi šireći i u vis dižući cifraste kuće, čimno sebi brigu za ahmet i trošak veći činimo, a za drugoga!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti