Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Miši nato baciše travu kraj vatre i odoše. Sve je to sluga gledao, pa će: — Hvala tebi, bože, eto životinja kolišna je pa bolje zna od ljudi! — Diže se i uze onu travu te je metnu za pas govoreći: — Moglo bi mi gdje i valjati.