Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
I, pošto metne ispred sebe kapu, presedi ceo dan onako klateći se, s lulom u ustima i ogrnut tom svojom dugom kolijom. I uvek, svakad prolaznici čim naiđu na varoš, zabele im se kuće, odmah na ulazu vide i njega gde se crni, sedi, klati
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Samo bos, u novim, belim čarapama i ogrnut nekom starom, valjda materinom mu, kolijom. A ostalo — kao da nije bolestan. Stegnut, opasan novim pojasom, u novim čakširama, u takođe novom i do grla
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Na dnu stepenica, odmah do kujne, sedela joj je mati, i kao da joj je bilo hladno, bila se ogrnula po leđima kratkom kolijom, škorteljkom, a u stvari najviše se bila ogrnula da joj ne bi prašina odozgo, gde je Sofka čistila, padala i prljala joj
I tako pokrivena tom kolijom, držala je tepsiju u krilu trebeći po njoj pšenicu, a u isto vreme pazeći da u kujni ne iskipi jelo iz lonaca što su
I kada Sofka tobož poslom, ode kod nje gore, vide je kako više postelje na jastuku sedi. Još ne obučena, samo sa kolijom na leđima, i u spavaćoj anteriji bez bošče.
I svi se tiskaju oko njega. A on u sredi, sa zaogrnutom kolijom, zavaljenom šubarom, razgrnuta vrata i prsiju, te mu se beli nova, svilena, sa čipkama košulja, sigurno Sofkin dar.
Marko opet da izludi. Jednako brani, ne da, a kad primeti da je ko umakao, on sluge da pobije. Sofka, ogrnuta kolijom, ležala je. Nije mogla više da dvori, nudi. Od umora jedva je oči držala otvorene. Bila je sva vrela.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
baba, tobož poslom, kao da je zaboravila da štogod zatvori ili čula kakvu lupu, pa zato se digla da vidi, sa nabačenom kolijom na glavu, na brzu ruku opasana boščom da bi sakrila košulju, koja bi joj se ipak dole, oko članaka, videla i zbog
čakširama, sa zasukanim rukavima, da mu se videla bela, nova košulja, ukrašena čipkama, sa natrag zabačenom i vezanom kolijom, da mu ne smeta u hodu, iznosio je kotlove pune vina. Nudio. Nije morao da nudi.