Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Pratio je sva pitanja, i slovo poučitelno, Kostjurinovo, koje su oficiri, oko njega, ponavljali, kao da je evangelija. Kostjurin mu se činio pedant, kao neka drvena lutka, a
Neka, neka – neko će zagristi, na kraju, u travu. Kažu da on, Pavle, ima opet uvo Kostjurinovo. Traži mu samo da mu izradi apšit u Kijevu, a to će biti i poslednje, što mu je tražio.