Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Dolazi Čamčinica i Krečarka da pitaju je li gospođa Soka dobila kakova pisma; one još nisu dobile. Rđavo, nema glasa o putnicima.
Tako prođe pô godine, pa još nema pisma. Krečarka i gospođa Soka da se žive pojedu. Čamčinica ih teši i, premda i ona bi već volela svog Čamču kod kuće imati, nije
Gospođa Soka sa kćerime plače; tako isto i Krečarka. Već se malko i Čamčinica pobrinula, ako se i nije još zaplašila, jer zna ona da je veliki vrag Čamča, osobito kad na
Gospođa Soka i Krečarka proklinju Čamču; da su znali, ne bi ih sa Čamčom nikuda pustili. Međutim je Pera po svom običaju gazdovao.
Čamča je držao, da ako pošalje pisma, zaplašene ženske, ne njegova Sara, već gospođa Soka i Krečarka, poplašene, ili će poteru za njima poslati ili, što je gore, mogu još same doći, a to nije išlo u njegov račun.