Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
De, onu... „Poduhnuše“. I kao da ču kako neispavani, promukli glasovi Cigana zapevaše uz kreštavu svirku. A on se, Ita, zavaljuje. Kolija mu dotiče zemlju. — Da, da, tu... tu sviraj... „Razviše ružu vetrovi“ ... jest.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Dugo sam je pratio očima, pritajen iza žaluzija. I opraštao sam joj i Aničinu kreštavu neotmjenost, i Đordanove mise, i Aždrubalova nevaljalstva, i smiješne nedjeljne ispade podnapitog Egidija.