Upotreba reči krcnu u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

One kao da se prenuše. Sofija uzdahnu i nastavi: — Ivicu ašova zavukoše ispod poklopca. Nešto krcnu... Otvoriše. Sestra vrisnu i pade. Mene prihvatiše. Vidim voštano lice... njegovo čelo... usahle oči...

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— Pokušaj! — reče Stipan izvadivši kuburu. Fratar ugasi svijeću. Čuše kako krcnu kokot na pušci. Brna stade pomaganje. — Jere!... Jure!... Bare!... Šimeta! Jeste li mi braća!

Ćosić, Dobrica - KORENI

To nisam bio ja. Nije bio tvoj otac, govori glasno. Onda kleknu na pod, staklo razbijene lampe krcnu pod kolenima. Nemo se moli Bogu i zaklinje... Na stolici dimi lampa i šara tavanicu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Prvi, teraj! Kad naiđoše na most, konji usitniše nogama. Oble talpe na mostu zakloparaše. Nešto jezivo krcnu, poče da pucketa, most kao da zastenja, prolomi se tresak i top sa zapregom surva se u reku. Ču se dole lomatanje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti