Matavulj, Simo - USKOK
Svakome iza glave bješe torba s brašnjenicom i mješčić vode. Nijedan ne izvadi iza pojasa kuburu i jatagan, te ako se kome htjelo da se okrene na bok, nije mogao.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
!? A znaš da ću ti uzeti te crvaljike iza pasa, pa ću i’ slomiti oda te!... — Pokušaj! — reče Stipan izvadivši kuburu. Fratar ugasi svijeću. Čuše kako krcnu kokot na pušci. Brna stade pomaganje. — Jere!... Jure!... Bare!... Šimeta!
— Trči ćaća! — veli Bakonja davši Kenju novce. — Brzo, moj lipi Jere — doda žena. — Ajdmo — reče Kušmelj, uzevši kuburu s oružnice, pa istura Kenja pred sobom. Bakonju spopade takav smijeh da se izvrati nauznak.
Za konjem uđe Kušmelj, držeći u ruci nategnutu kuburu. Bakonja zagrli konja i stade ga ljubiti i tepati mu. — Borme, sinko, za dlaku je škapulâ! — veli knez.
Kožna mu pašnjača sva načičkana pulama, a u nju zadjenuo kuburu i arbiju. Benevreci mu papuli ispod dimnjaka, te mu je trbuh pokriven samo košuljom, a kroz promahe vidi mu se glibavo
Ćosić, Dobrica - KORENI
„Idi prvo da se umiješ“, rekao je Vasilije jer su mu obrazi još bili čađavi od njegovih dlanova. A Lazar potegnu kuburu i opali. „Iscepa mi zubun“, rekao je Vasilije i pošao ka Lazaru. — On je bacio pištolj I, pošten, stajao uspravno.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Iznenađenje, kao prasak, puca u njemu i, u trenu, on gubi dah a onda se maša za kuburu. Kasno: i sad, kao i uvek, onaj je tren bio dovoljan da odluči pobednika.
Na to je Dobrača, zgranut onim što čini, potegao kuburu i pucao u tu ruku. Nije pogodio samo ruku. Starac, je čak, i padao sa dostojanstvom a Dobrača mu je, razume se,
razmeštala Gospodarevu postelju, naišla je Ljubica, prošla pored nje, uzela sa zida, nad posteljom, napunjenu Miloševu kuburu i ubila Petriju, na mestu. Za sve vreme bila je spremna na svaku neočekivanost.
Želeo je, i ruka mu je pošla pa se zaustavila, da trgne kuburu i puca Gopodar-Jevremu pravo u čelo. Praiskonski mrakovi vršljali su, dakle, i u njemu, kako su hteli.
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Pa? —Povešću te sobom. Je li vjera? —Vjera ti je. Doći ću! Rade potegne kuburu iza zapašaja, trenom nategne i naloži. Pa, rekavši , tragom svojih stopa povrati se kući.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Dobro sam ga čuo kako zavija. Dječak izvuče iz njedara nekakvu starinsku kuburu, pa sjekiricu uze u lijevu, a kuburu u desnu ruku i tako, gotov za bitku, još opreznije krenu prema logoru Tepsiji.
Dobro sam ga čuo kako zavija. Dječak izvuče iz njedara nekakvu starinsku kuburu, pa sjekiricu uze u lijevu, a kuburu u desnu ruku i tako, gotov za bitku, još opreznije krenu prema logoru Tepsiji. — Sad neko ima da pogine!
Hm, hm, gdje li sam se ono krio dok sam bio dijete? Aha, sad znam: kad sam dirao očevu kuburu, sakrio sam se u koprive. Hajde, dakle, da pretražimo koprive.
— To je sigurno onaj prokleti uhoda, opet je došao — namršti se Jovanče. — Lazare, daj-der tu kuburu. — Bogami je mene otac jutros nekako čudno gledao — zabrinuto reče Đoko Potrk.
Ošamućen od udarca glavom kroza zid kolibe, Jovanče samo uperi kuburu put uzdignuta poljareva štapa i viknu: — S puta! Ne predajem se!
U ruci je čvrsto stezao kuburu, gledao kneza prkosno i stao izazivački pored samog Nikoletine, koji je, onako raskoračen i širok, zatvarao tijesan