Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Ali podražavati zapadnoevropskoj kulturi ne znači dati dokaza o stvaralačkim sposobnostima. Period dužega mira već vrlo povoljno utiče na materijalni napredak.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
KNjIŽEVNOSTI Žarko Trebješanin PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI „Antologija srpske književnosti“ je projekat digitalizacije klasičnih dela srpske književnosti
ask.rs. 2009. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Žarko Trebješanin PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI Sadržaj I DEO VEROVANjA I MAGIJSKI POSTUPCI U ODRASTANjU DETETA 2 PRE SVADBE (RODITELjA) 3 LjUBAVNA MAGIJA 4 VRSTE
IZ ŽIVOTNOG CIKLUSA 227 FUSNOTE 241 LITERATURA 288 SAŽETAK 316 REZЮME 319 ЅUMMARY 322 PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI I DEO VEROVANjA I MAGIJSKI POSTUPCI U ODRASTANjU DETETA PRE SVADBE (RODITELjA) LjUBAVNA MAGIJA Magijska briga za porod
žene treba tražiti u velikoj želji da se ima porod, kao i u krajnje nepovoljnom položaju nerotkinje u našoj patrijarhalnoj kulturi.
U patrijarhalnoj kulturi, gde je glavni cilj braka rađanje potomstva, a ženina osnovna funkcija da bude majka, biti besplodna jeste golema
U našoj kulturi jedina ženska uloga koja izaziva poštovanje i sveopštu naklonost jeste materinska uloga. Dok prema majci postoji gotovo
U ovim običajima i magijskim radnjama često važnu ulogu igra i desna strana, koja se u tradicijskoj kulturi poistovećuje sa muškom stranom.
da je široko rasprostranjeno verovanje da je najveći greh ne ispuniti želju trudnoj ženi, te se u našoj patrijarhalnoj kulturi povlađuje ćudima trudnice.
se ogleda sama suština svekolike njegove duhovne kulture, i zato Sapir s pravom kaže da je jezik „simbolički vodič ka kulturi“. U jeziku je otelotvorena predstava sveta specifična za narod koji se služi određenim jezikom.
dete i njegov razvoj, onda bismo mogli izdvojiti neke karakteristične crte narodne psihologije razvoja ličnosti u našoj kulturi. Pre svega, dete se posmatra uglavnom kao još — neodrastao čovek. Dete — nejako, nerazumno, neposlušno itd.
U ovoj kulturi od izuzetnog je značaja rođenje muškog deteta koje je nastavljač loze, naslednik imena i imetka. Žensko dete odlazi iz
“; „Da Bog da ti pâs po pásu poginuo!“ ili „Pusto ti ostalo!“ Ovo je još jedan dokaz da se u našoj patrijarhalnoj kulturi na porod, tačnije na muški porod gleda kao na svetinju i da je najveća nesreća ostati bez muških naslednika koji će
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
U polovini XIX veka Srbija je prosvetno organizovana i položila je osnov svojoj kulturi. 1855—1856. godine ima 334 osnovnih škola, muških i ženskih, sa 9.891 đakom. Krajem 1855.
nisu išli dalje od poetskoga panslavizma; bilo je mlakih liberala, koji su tražili skromnu ustavnost i rad na »srpskoj kulturi«; bilo je ideoloških demokrata, koji su snevali jednu balkansku republiku kao sastavni deo velike demokratske
NIKOLA TOMAZEO Kao što Mihailo Vitković, Srbin po rođenju a Mađar po kulturi, pripada i srpskoj i mađarskoj književnosti, tako i Nikola Tomazeo, Srbin po rođenju a Talijan po kulturi, pripada i
a Mađar po kulturi, pripada i srpskoj i mađarskoj književnosti, tako i Nikola Tomazeo, Srbin po rođenju a Talijan po kulturi, pripada i srpskoj i talijanskoj književnosti.
Iako122 istorijsko osećanje nije oslabilo kod Srba, ni kod najobrazovanijih, ni kod onih koji su po svojoj kulturi potpuno zapadnjaci; iako je atmosfera poslednjih velikih istorijskih događaja i promena vrlo pogodna za
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
od gladi, otetura do svoje gajbe, da bi najzad, po ko zna koji put, nastavio pisanje poruke nekom najvažnijem u celoj kulturi; gde ga obaveštava da od sutra stupa neopozivo u armiju čistača ulica, ako neko u ovoj zemlji i dalje smatra da se čovek
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
On je razlučio, kao što se zna, tri sfere u kulturi: formalnu, neformalnu i tehničku. Po njegovome mišljenju, mnogi nesporazumi u međukulturnome komuniciranju potiču upravo
Po njegovome mišljenju, mnogi nesporazumi u međukulturnome komuniciranju potiču upravo iz one druge, neformalne sfere u kulturi, koje nisu svesni ni sami njeni nosioci.
nije dovoljno ako jedino polazimo od uopštenih dobrih namera i gole dobre volje prema drugim, bližim i daljim susedima po kulturi, nego se prema njima treba okrenuti i zbog dubokih interesa sopstvene kulture.
sferi ličnog, privatnog ili neobaveznodopadljivog a po strani od opštih, bitnih i egzistencijalno neophodnih zbivanja u kulturi.
nastojali da poeziji vrate izgubljeni „ugled“ upravo tako što su pokušavali da izmene njen položaj, njenu funkciju u kulturi.
„Pesnik je sin harmonije“, a onda odmah dodaje: „njemu je dato da igra neku ulogu u svetskoj kulturi“. Tu je negde i većma uzvik i želja no što je gola konstatacija Andreja Belog: „Sva kultura je izrasla iz pesama i
Kad je počela da govori o opštem i elementarnom u zajedničkoj nam kulturi, ona je, prema opštem mnjenju, postala ekskluzivna i nerazumljiva.
U srpskoj kulturi verovatno nema drugog mita koji bi je koliko kosovski mogao da zatvori u sebe samu, a Vasko Popa je upravo sa njim
osnovu kao iskonski čovekov poduhvat da svoje postojanje pod beskrajnim zvezdanim nebom osmisli tako što u svojoj kulturi preuređuje i simbolima ispunjava prirodu, a u prirodnim zbivanjima pronalazi obrasce i orijentire za puteve svoje
Mi smo ovde pre u prirodi nego u mitu i kulturi; u stvari, mi smo ovde u zaboravljenome, duboko zapretanome preklapanju jednoga i drugoga.
(1987) BALKANSKA KULTURA Poznato je da su opšti sudovi – a oni su uglavnom i vrednosni – koje o kulturi donosimo dosta nesigurni.
Samo što pri tome valja imati u vidu da one izvorno pripadaju jednoj sasvim drugojačijoj – paganskoj kulturi. Očevidno je da za nju više nemamo dovoljno razumevanja.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
preći iz jedne u drugu porodicu, nego u isti mah sa visokoga (hadžijskog) mesta koje joj je pripadalo u jednoj varoškoj kulturi silazi na periferiju.
Štaviše, na toj se periferiji junakinja surovim sticajem okolnosti obrela u njoj tuđoj i za nju pogubnoj seoskoj kulturi. Dakle drama Sofkina, u krajnjem izvodu, nije ni samo porodičnoga, ni samo individualnopsihološkoga reda nego se u njoj
nije ni samo porodičnoga, ni samo individualnopsihološkoga reda nego se u njoj nalaze dublja a skrivenija pomeranja u kulturi. Lik se tada već pri blažoj promeni mesta oseća nesigurnim, a pri oštroj i nagloj - izgubljenim.
I imaju različan stepen važenja od jednog do drugog područja u kulturi, i od jedne do druge vrste jezičkih tekstova. U tome i jeste njihova dijalektična, samo na prvi pogled protivrečna
njihova dijalektična, samo na prvi pogled protivrečna priroda, koju - ako ćemo pravo - imaju i sve ostale konvencije u kulturi.
u romanu prikazan187 - gradskom porodičnom (genealoškom) lancu, sa istančalom krvlju gornjih, aristokratskih slojeva u kulturi.
Zanimljivo je, međutim, da su kritičari o kulturi iz koje nam Sofka dolazi, zatim o samoj Sofki i ostalim likovima, pa najzad i o Stankoviću lično, često govorili čak
gazda-Mladena ili Jovču pripada ne samo staroj (tradicionalnoj balkanskoj) nego i visoko utančanoj varoškoj kulturi.
Što je mreža ili „sistem zabrana i propisa191 u nekoj kulturi gušća i stroža, manje se može govoriti o „sirovom” i „prirodnom”, a više o uslovnom i kultivisanom čovekovom ponašanju.
Ali nije sasvim tako: lik samo grubo izriče ono što latentno postoji u njegovoj varoškoj kulturi. Anica s početka zabranu ne razume možda zato što je došla sa sela.
Uopšte je umetnička avangarda bila, u stvari, deo širega kritičkog odnosa prema zatečenoj, tradicionalnoj kulturi kao „okoštaloj” i „veštačkoj”. Bio je to u našem veku prvi i možda najjači talas opštekulturnog antitradicionalizma.
Avangarda zapravo ruši kanonizovanu hijerarhiju u kulturi, pa i u samoj književnosti. Tih godina je izgledalo, verovatno više no bilo kada ranije u našoj književnosti, da valja
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
tome postupku pevača XVIII veka ina oštro naglašena crta još neobjašnjene drevnosti u našoj građanskoj poeziji, dakle i kulturi građana i gradskog života. Nije li uostalom Pavle Popović našao da se u Dubrovniku XVI veka pevala i Jeđupka? (V.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Promena u jeziku odgovarala je promenjenoj kulturnoj politici: i dalje je u srpskoj kulturi glavnu reč vodila srpska crkva, ali sad s izrazitom orijentacijom k Rusiji.
Rusija, koja je od vremena Petra Velikog bila otvorena prema zapadnoevropskoj kulturi, postala je posrednik preko kojega je ta kultura prodirala u sredinu srpskog građanskog društva, nastalog tokom 18.
U skladu s promenama u srpskom društvu i kulturi, srpski književni jezik ponovo je doživeo preobražaj. Njegov lik više nije određivala crkva, nego građanstvo, a osnovna
patetičnoj i lirskoj osećajnosti, u poeziji je preovladao ideal učenosti, i to one vrhunske, čiji su uzori u klasičnoj kulturi. Iz te orijentacije ponikao je prvi srpski pesnički stil, klasicizam.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
To su znali i stari narodi. U mojoj putničkoj biblioteci imam i jedno lepo delo o istoriji i kulturi starog Egipta. U njemu čitam da je Amenofis IV celu svoju carevinu posvetio Bogu Suncu.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
— Pa Mimić je kulturan, kulturniji od mene i od tebe. — Od mene, sigurno, od tebe, ne znam, ali u njegovoj kulturi nedostaje s v e t, svet van Austrije!... Ne rekoh li ti maločas da Mimić ne ume da beži i pobegne!