Upotreba reči kujne u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Dečak se, u snu, okreće na drugu stranu. I kroz leptire gleda kako ona, bosa iz letnje kujne niz stepenice, silazi u baštu, seda na pletenu stolicu, spušta pletivo u krilo, i na suncu, prepunom pčela i

Al mislim da je prag Beograda voda! 2. Otvorite kapije, uđite u Beograd! Siđite mu u podrume i kujne! Popnite se u gornje odaje! Popnite se u gostinsku sobu, sa Dunavom u svim prozorima!

kroz vrata naglo otvorena, suknu sunce, svetlost u vratima polako postaje žena, ta žena prilazi, Do pola kujne to je vila Ravijojla (nosi maslinu zlatnu), kad priđe stolu Gina kuvarica (spušta salatu).

PREOBRAŽENjE Kako lepo pred jesen mirišu kujne! Miriše paradajz koji se kuva, mirišu babure koje se peku na plotni, miriše kupus koji vri, miriše luk koji

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Treba samo da izađe iz kujne pa da vikne: »O Neco, Pero (ili) Rado!« a ono tek polete najpre šeširi a odmah i oni s grane k’o majmuni uz stablo pa

o nekom konjokradici reč bila, odmah bi, budući uvek nečiste savesti i svestan svoje krivice i grehova, begao iz kujne na kakvo uzvišeno i bezbedno mesto, gde sedne, obvije rep oko nogu, zažmiri pa ćuti.

Nema ti ništa lepše nego onako srpski zgotovljeno; pa lepo onda vidiš još iz kujne šta mu je glava, a šta opet trtica, da prostite! Kad je došla gužvara, onda je nastalo opšte hvaljenje.

A već tu je, tek što nije... javljaju joj se dobre prilike, eto... — A-a-a, tako zar vi znate?! — začu se još iz kujne glas gđe Perse. — Vidiš ti to nji’ samo! Dobili goste, pa se nikom i ne fale! A, a, daću ja vama! Gledaj ti samo nji’!

da ste vi nešto namesto gđe Side: kako je izgledala i šta je pomislila gđa Sida kad je taman počela, a gđa Persa je iz kujne prekide!

Ide smeh i kikot. Baba se ljuti, a smeh sve jači; jedva se stiša kad se čuje kakva lupa iz kujne. Onda se trgnu svi i osluškuju okrenuti kujni, a bába veli: — Idi, vidi da se opet nije onaj lopov máčak dočep’o

Pa k’o velim: idi, bedo, aratos te bilo! Kad ’oćete, a vi se uzmite! ha-ha-ha! — reče pop Spira, izlazeći iz kujne. — Dakle, zbogom, domaćine, i fala ti baš od srca reče pop Spira izlazeći iz kujne, pa se poljubi s domaćinom.

— reče pop Spira, izlazeći iz kujne. — Dakle, zbogom, domaćine, i fala ti baš od srca reče pop Spira izlazeći iz kujne, pa se poljubi s domaćinom.

— E pa dobro, al’ izvesno... Izađoše i Melanija i Pera, a iz kujne se malo posle ču jedno: »Juf!« — Dakle? — ustade gđa Persa, koja je dosad k’o na žeravici sedela.

— ču se iz kujne glas jarosne gđa Perse... — Šta će sad ovaj lonac ovde kad mu tu nije mesto!? Čim se samo maknem korak iz kujne, odmah

— Šta će sad ovaj lonac ovde kad mu tu nije mesto!? Čim se samo maknem korak iz kujne, odmah se napravi vašar! I odmah zatim ču se strašan tresak, i poleteše crepovi od tresnutog lonca na sve strane po

hulaner treba neustrašivo da dočeka bar deset bâka (pešaka), — i on je pobegao kad je čuo onu strašnu viku i prasku iz kujne, pa je pobegao kao da ga sam Bunaparta vija.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

stati, jer u velikoj kući, gde mu je gvožđarnica, osim dućana ima samo dve sobe: jedna gleda u dućan, a druga je preko kujne — mala, gleda u avliju, pa ako uđe klavir, neće se moći više nijedan krevet smestiti. — Izvolite sesti.

Afrika

Polazimo. Ispred nas stvari, kante, postelje, zavežljaji, kujne, lampe protiv oluje, apoteka, koje kao da su dobile vitke, crne, atletske noge da bi se probijale kroz gustu žutu i

Mogao sam i ostati u njemu, piti hladne aperitive, jesti neku vrstu francuske kujne i spavati u bifeu. Ali iako umoran i iznuren, ja sam samo uzbuđeno žurio da pođem što pre u Kulikoro.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

lepi, oficir, ne pije pivo, nego prilazi, svako podne, buretu, koje je, kao na nekom jarmu, na nogarima, nasred kujne visilo, i okapalo, pa pije vodu, to je Ruča, svaki put ponova, uveseljavalo i začudilo.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Možda se ove bujne terevenke mogu objasniti donekle uticajem masnih, jakih i začinjenih jela starobalkanske kujne, jer o većim praznicima sve kuće mirišu na masno.

Uvek ista jela spravljaju na vrlo prost način; njihova kujna daleko izostaje iza ukusne i tako raznovrsne erske kujne. Šopovi nemaju u svojim kućama naročitih odeljenja za obede („trpezare“), kakva se često nailaze kod Dinaraca.

Matavulj, Simo - USKOK

ograđene suhomeđama; upravo u svakome tom dvorištu bjehu po dvije-tri zgrade: jedna glavna, kuća, a ostale staje, ili kujne. Iz svijeh krovova dizahu se dimovi, a ne čujaše se nijednoga glasa; stoka sita, psi siti, odmarahu se.

Sremac, Stevan - PROZA

»Sad ću te ošuriti!« podpodvikne mu tek gospoja Kaja, pa dohvati lonac s vrućom vodom, a Jova bež’ iz kujne. »Nisam ja tvoja šefovica!« A Jova se onda baci na posao koji i priliči jednom domaćinu.

Bio je to neki užasno drzak, bezobrazan i ješan mačor, koji se i nezvan uvlačio u tuđe kujne i krao jela. I Jovu je često posećivao i plenio ga, zato ga je Jova i prozvao Jevđovićem i »Kartušem« (Jova je malo

— Daj šta ima, ma i ne bilo sve gotovo!... Ne mogu više da čekam. — Ama još nije gotovo! — viče iz kujne domaćica. — Daj, kakvo je da je! Znam ja tvoje ujdurme!.. Opet zbog onog »tvog princa« što se zadocnio.

Radičević, Branko - PESME

Živo dakle namastiru kroči, Dok dlan o dlan, vratima dokroči, Munu kroz nji, pored kujne munu, U taj časak lagan vetrić dunu, Zamirisa sa ražnja pecivo, Zaigra se moje srce živo, Gusko! patko!

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

I tako je provodio dane. Svakoga je slušao i svaki ga je hranio, davao mu stara odela i štale ili kujne u kojima je spavao. Kad kome što on zatreba, taj samo iziđe na ulicu i vikne: — Dimitrijo! — Sad, sad!... Evo!

Gladi je i razvlači, odvajajući vlas od vlas... Bubanj bije, zurla ječi te se čuje čak iza varoši. Nasred kujne gori velika vatra, a oko nje krkću lonci i kotlovi jela; iz bašte, sve utapkane radi igre, čuje se prasak lozinke i

pečenih jaganjaca; iz podruma dopire zveket čaša, okanica i točenje pića; po dvorištu se vitlaju i prevrću deca; a oko kujne, zgureni uz zid, načetali se prosjaci i ostali gladan svet...

Eto na! Iz čaršije, sa ulice, dopreše glasovi pesme, zurle i bubnjevi. Iziđoh i stadoh na prag od kujne. Mesec beše nasred neba te ne beše velikih senki. Larma, pesma i svirka sve se više približavaše i ječaše.

— Ja, ja! A ti? — Eto, hvala Gospodu! Mati se vrati iz kujne gde beše zatvorila vrata za tobom. — Gde je? — upita me.

Zagnjurite glavu u jorgan, udišete miris skoro oprana čaršava, slušate kako popac u ognjištu iz kujne cvrči, iz bašte kako šušti lišće, kako skaču po drveću i džbunovima još ne zaspale ptice, do vas, u bunaru, kako kaplje

A soba miriše. Topla je, čista, suva. Kandilo puckara. Tamjan se vije i širi polako, talasasto. Iz kujne mirišu jela. Gosti dolaze. Dočekujem ih. Još s kujinskog praga viču: — Hristos se rodi! — I hoće majci da priđu ruci.

sva srećna, postavila sofru, metnula hleb, so, zapaljenu sveću na sredi i onda ostalo; donela u sahančiću jela iz kujne, da se ne bi posle morala dizati za vreme ručka.

— I zagrcne se, te jedva ispije čašu. Ručamo. Ona se jednako diže i donosi jelo iz kujne. Od svačega ja moram prvo, a ona nadohvat, klečeći. I, kad se ja sit odmaknem, tek onda ona seda i jede mnogo, zdravo.

Večeraju. Počinju da se razuzuruju, mintane da otkopčavaju, kolije svlače, pojase popuštaju. A iz kujne, gde su devojke i mlade žene, „neveste“, čuje se kikotanje, smeh, ugušena pesma i zvon dahira. One ne mogu da čekaju.

A one opet otuda, iz kujne odgovaraju mu: kako „oni, muži, ne mogu da se najedu i napiju; sav im vek u to...“ — E pa što ćemo?

Ozgo, iz kujne svetlela se polica sa uvek kalajisanim, oribanim tepsijama, sahanima. Do police bila je uska kujna, ispod ove velika,

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Posle mogu ići po kući, i raditi što oću, samo se nekako kujne klonim, jer se bojim, da se opet ne dimi. MAKSIM: Šta to znači?

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

smo nas četvoro uspeli uopšte da se skupimo u jednu porodicu, kad nemamo apsolutno ničeg zajedničkog, sem kupatila i kujne? Uzmite samo, na primer, kako nina-nana moja familija!

Tako počinje period anti-klope, sistem Mathauzen. Kao prvo: bakutu isfuravaju iz living-kujne. Ukida se večera, prepolovljava ručak, a za doručak samo neko kamenje od prepečene panje i čaj bez šećera.

Maman više ne govori ni s kim. Sedi u uglu kujne i gladuje— sistem Gandi , dok bakuta izranja iz oblaka zaprške, srećnija nego ikad.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

I njega će nekad zakopati, ali to sad nije tako važna stvar... Nego šta ova baba jednako proviruje iz kujne !... A ne plače i ne žali kćer... I šta ono veli: »Našlo se mrtvo !

Da se ogleda! Jedne nedelje dođe on na ručak sumoran, gotovo ljut. Ona se skloni, pa stade iz kujne pevati neku veselu pesmicu i sipati jelo, da nosi na sto.

Stojan se trže, oslušnu... i odjednom mu dođe pred oči cela užasna istina. Diže mu se kosa na glavi, pojuri preko kujne i otvori sobna vrata... Zadahnu ga dim od baruta... A dole na podu beli se onakaženo, slabo lice, iz usta teče krv...

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Deco, tužan sam da bi mi srce moglo pući: Sedam je godina jedan mačor živeo u mojoj kući, Iz sobe u kujnu, iz kujne u sobu šetao; Ponekad mi je smetao; češće, nije mi smetao; Izjutra je jeo, pred veče tiho preo I nikad nije

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Sam je počeo Sofku učiti da čita i da piše. Pokatkad u veče, kad bi dolazio kući, a dole, ispred kujne, među materom i međ ostalim ženama, bila i Sofka, i kad bi mu ona poletela u susret, on bi onda, grleći je, dolazio sa

— Pa kako si mi, Sofkine? Jesi bila dobra? — saginjući se k njoj tako raspoložen, zastajao bi sa Sofkom ispred kujne i počeo da se ili sa materom razgovara ili sa ostalim ženama zdravi, a ne, kao do tada, da i ne zastajkujući i ne

Na dnu stepenica, odmah do kujne, sedela joj je mati, i kao da joj je bilo hladno, bila se ogrnula po leđima kratkom kolijom, škorteljkom, a u stvari

joj mati hitro sakri tepsiju sa pšenicom i užurbano, ma da je bilo sve čisto, opet nekoliko puta mahnu metlom ispred kujne i skloni neku krpu i još nešto ispod stepenica. Sofka otvori kapiju i stade iščekujući da uđe taj koji lupa.

ma da mu se, kao uvek ispred ovakih velikih praznika, nadala, ipak, kad spazi da je zaista on to, poče se tamo, ispred kujne, unezvereno da vrpolji jednako okrećući se oko sebe i nanovo gledajući da li je sve počišćeno i raspremljeno kako treba.

I još kad on sagleda gde je Sofka kuvala kafu: kako otuda, iz tamne, široke kujne, odsjajuju oni njihovi veliki, teški poslužavnici, one žute široke tepsije; pa onda ispred njega, gde on sedi, suhe

U osvetljenom vazduhu iznad glavne čaršije, pazara, samo se dizao i lelujao oblačak od prašine. A dole, iz kuće, iz kujne i one velike sobe, ništa se nije čulo; takođe ni iz dvorišta, ni iz bašte.

Iz onih dolapa, iz kojih su iznete spavaće haljine, a oni ostali slučajno nezatvoreni, bije neka studen; iz kujne vlaga od polivene vode i razvejan pepeo usled zatrpavanja i gašenja ognjišta.

I onda sve bi to tonući zajedno sa njima sve dublje i dublje u noć i tamu padalo, i bivalo pokatkad prekidano otuda iz kujne iznenadnim šumom, zvonom tepsija, sahana, od miševa, koji bi pored njih protrčavali, i onda njihovim tamo grickanjem

A iznad svega čulo se jednako, iz dna kujne, oko ognjišta, hrkanje Magdino. Ona, kao uvek, spavala bi podbočene glave o ruku, obučena, čak i sa papučama jer,

Videlo se kako svaki čas izlazi iz kujne, i sa iscepanim drvima vraća se natrag. | Gore, nasred gostinske sobe, stajala je mati.

U tom Magda istrča iz kujne i polete kapiji. Na kapiji, poštapajući se i vođen dečkom, pojavi se stari „deda“, sveštenik Rista.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Mišja raž! A znaš li gde je izraslo? Ispod kreveta! IKONIJA: Pa šta onda? GOSPAVA: Šta onda! (Iz kujne ulazi Prosjak) IKONIJA: Jesi večero? Šta kaš za pasulj? PROSJAK: Odličan!

Stanković, Borisav - JOVČA

Brzo ovamo! SNAHE SOFIJA i VELA (istrče iz kujne, dole: Sofija nosi među prstima očišćene cipele; Vela nosi legen, ibrik i peškir; penju se u čarapama na čardak).

MARIJA (odlazi; silazi u kujnu u kojoj nastane potmuo žagor kad ona uđe). Pauza. MITA i ANĐA (izlaze iz kujne. Mita gotovo silom vuče Anđu za sobom; penje se, čisteći usput odelo i zagledajući se; Anđa za njim skrušena).

Čuje se na kapiji lupa zvekira. VELA (istrči iz kujne i otvara vrata na jednom krilu kapije). VLADIKA (ulazi, blagosilja Velu koja ga ljubi u ruku, pogleda na doksat,

ode gore u Jovčinu sobu, otvori je, zapali još sveća i vraća se u kujnu; druga sveća, s težim koracima, ispadne iz kujne i promiče desno iza kuće. JOVČIN GLAS (nestrpljivo): Ama, što se ne otvara to?! (Lupa besno.

JOVČA (bešnje): Ovamo, bre! NEKO S FENjEROM (izgubi se opet levo iza kuće). MARIJA (iz kujne, zabuljena, držeći se rukama za glavu teturajući, smeteno se penje): Oh, evo, evo!

MARIJA, TOMA i ARSA (izlaze iz mračne kujne, odahnuvši ali još preplašeni). TOMA (primetivši slugu u mraku kraj stepenica): Beži, ti!

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

je mislio da je iza tijeh vrata njeka svetinja, ali kroz njih dopiraše ono „blagovonije“ koje dopire iz manastirske kujne. — A jesi li kad bija ovdi? — zapitaće ga jedan mališa, pošto ostaše s njim na trijemu. — A kako te zovu?

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

A kavana se sve više puni, izmešao se miris i smrad od pokislog sukna, obojaka, rakije, dima i prašine, od kujne, od štale, od pokisle pseće kože.

nađoše se oni u poznatom azilu plemenitog Hajnriha, bečkog građanina i dobrotvora, čija se zadužbina u vidu narodne kujne bitno odlikovala od drugih narodnih kujni time što posuđe kojim se tamo pri jelu služilo ne beše utvrđeno i uvezano za

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

mada mu se, kao uvek ispred ovakvih praznika, nadala, ipak, kad spazi da je zaista on to, poče se tamo, ispred kujne, unezvereno da vrpolji jednako okrećući se oko sebe i nanovo gledajući da li je sve počišćeno i raspremljeno kako treba”.

a moramo tako računati - od Sofke, koja se u tom času nalazi uza samu dvorišnu kapiju, a Todora „poče se tamo, ispred kujne, unezvereno da vrpolji”.

Jednovremeno oseća ono što se zbiva u blizini i dole, pod njom: „A dole, iz kuće, iz kujne i one velike sobe, ništa se nije čulo; takođe ni iz dvorišta, ni iz bašte. Zato se Sofka i trže [. . . ]”.

Tada ona, pored gole zemlje, sniskih tavanica i one kujne sa onolikom širokom badžom nad ognjištem, zbog koje čovek nikad noću nije smeo tu da uđe, jer se kroz nju videlo nebo,

Krakov, Stanislav - KRILA

IX POBEDNICI Iz dubokog podzemnog zaklona donosili su uhlađene boce. Inače su u zaklonu držali i teške bombe. Oko kujne se užurbali kuvari, kojima su za ovu priliku dali čiste kecelje i kape.

Kraj reke su bile kujne n stene su pocrnele od dima. Na drugoj obali su bila oborena stabla. Voda je hučala i penušala.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Polazimo. Ispred nas stvari, kante, postelje, zavežljaji, kujne, lampe protiv oluje, apoteka, koje kao da su dobile vitke, crne, atletske noge da bi se probijale kroz gustu žutu i

Mogao sam i ostati u njemu, piti hladne aperitive, jesti neku vrstu francuske kujne i spavati u bifeu. Ali iako umoran i iznuren, ja sam samo uzbuđeno žurio da pođem što pre u Kulikoro.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Lomila se po kujni, ognjištu, rafu, sudovima. Navek jedna strana kujne bila u mraku, te je celog dana tamo gorela sveća, da bi se moglo da radi.

Uvek u poslu i to sve oko kuće, tamo po gornjem boju, sobama, odajama. Čisto sasvim odvojena od kujne, gotovljenja, spremanja, kao neki gost u kući a opet držeći sve u svojim rukama.

Čak ni to: što izvan kujne i one sobe gde je ona radila, raspremala, dalje, izvan, po dvorištu, po kući, kao da nije ni postojala, jer ni

Njihne postelje oko Mladena nazirale su se, belile prazne, sa usturenim jorganima. Iz kujne dolazila je svetlost sveće i sa ognjišta. Čulo se spremanje, mešenje. Gore, opet, na gornjem boju, čula se takođe lupa.

A najviše oko kujne, jela, masti, sira, brašna. Da se ne utroši više nego što treba, naročito ne više nego kao pre, dok je otac bio živ,

da sedi kod njega, čekajući da se donese kava, da i ona s njim popije, pa kad bi Mladen video onoga kako dole, oko kujne, još sedi, on, znajući šta je, obraćao bi se babi pokazujući na onoga: — Šta će taj? — Pa... ti znaš.

Mati joj je tamo, oko zida i bunara, radila. Č̓a Marko sedeo u ćošku. Iz kuće, iz same kujne bila hladnoća. Videlo se da se ne loži, ništa ne greje, ništa ne sprema. — Šta je?

po kući, kujni, dvorištu od trčanja da se zaostali posao na vreme svrši, od svetlosti i puckaranja vatre što dopire iz kujne, na mahove, brižno, kao žureći ih, govori: — Hajde! Sada će doći!

Čak ona sama bi uzimala sveću i svetleći mu, iza njega, išla bi, pratila ga gore, na gornji boj, kuda bi on, izišav iz kujne u koju bi ušao tek običaja radi, tobože mater i brata da vidi, da pregleda da li je sve u redu — pravo se onda peo na

Ali ona nije nosila ništa. Samo, kao luda, čisto izgubljena, ne znajući gde će od teške muke, išla je iz kujne u sobu, iz sobe u podrum, i jednako, jednako nadala se, drhtala da će naposletku i on da se predomisli, reši i on s

Stanković, Borisav - TAŠANA

koja se vidi celo dvorište patosano kaldrmom, pa i sama kućna kapija, dvokrilna, na svod, kao i ostale zgrade oko nje: kujne, štale, ambari. Vidi se čak i preko kapije suprotna strana ulice sa poređanim kućama, baštama.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Obratila se stoga Pauli: — „Odi de ovamo! Pokaži mi, ali onako ljudski, gde vidiš sunce kad ga ujutro spaziš iz kujne. — Paula priđe tačno onom prozoru kojem ne treba. — Zaboga, dijete! Otuda ne izlazi sunce.

Julica, sva ustreptala, skoči. — Sedi, i pričekaj. — Gospa Nola izađe i brzo ode u pravcu kujne. Vrata na kujni, i onda mrtva tišina.

sirotinja, onovremenska potišena sirotinja: nadničar, sluga, kočijaš, vešerka, ovde-onde zanatlija s radionicom u ćošku kujne, zanatlija za preko nužne opravke obuće, odela, posuđa, dakle sam majstor-krpa.

— Apsolutno ne! — Uz svoje kirajdžije počela je da se dobro snabdeva ribom. Otvori širom prozor od kujne: — Pržim soma, kadim malo pođonarima.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

pozorište, stradale bi, razume se, hartije iz očeve kancelarije, ćilimi i jastuci iz kuće, daske iz šupe, brašno iz kujne, vuna iz jastuka za brkove i brade, pa onda suknje, stari kaputi, kurjuci od kose i svi drugi predmeti koje mali

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Svuda naokolo videli se bedni šatori, u kojima su sedeli zgrčeni vojnici. Prođoh i pored kujne jedne baterije: vatra, nad njom gvozdeni tronožac, na kojem se puši kazan.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Iz te kujne se već dosad pet devojaka podsvojkinja udalo. Tu se zagledale i zaljubile u momke čorbadži-Zamfirove, za njih se udale i

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti