Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
2 (Kad svatovi već ustanu da pođu, onda opet na kućnome pragu prostru struke, i djevojka kleknuvši na njih, otac joj, držeći u rukama bukaru vina, ovako daje „dobru molitvu“):
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I zbilja, u zgodni čas neko čeljade ustoboči se na kućnome pragu. Ogleda se uokolo. —Šta ste tu stali? — javi se osorno. —Je li mi? — usprene žena. — Tako !...Da se odmorimo.
životom i svjetlošću, i nije mogla da obustavi bujicu unutarnjega uzbuđenja, a to je bilo protiv njenoj navici: u tmici i kućnome miru bjaše se potajala njena priroda.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Oprašta se ona, u stvari, i od onih učestalih a slobodnih opažanja (pomoću svih čula) u kućnome prostoru, sa kojim je inače njeno telo gotovo sraslo, a uzbudljiva su zato što su prožeta devojačkim bujnim čulnim
Ćipiko, Ivo - Pauci
Zato polažahu svi k'o na pir u taj tuđi svijet, ostavljajući na izgladnjelome kućnome pragu svoju nemoćnu starčad. Ivo je tužnim srcem slušao glasove o iseljivanju, i još se više ražalio kad mu jedne
—Nisam se nadao tolikoj sreći! — uskliknu dum Frane, ushićen od veselja, dočekavši ih na kućnome pragu. — Izvolite! Njegova presvijetlost sjede na poltronu, u čelo stola; za njim, obazirući se jedan na drugoga,