Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
plamen u vedro nebo, i kad visoko dim kao debeo stollj izađe, onda se raširi oblak od dima na podobije ambrele, i ozgo ̓lad načini. — To je bilo licem na Sv. proroka Iliju, 20. dne julija 1805.
Radičević, Branko - PESME
moj sam posô tade vesô tekô, I mil i lak mi beše svaki rad; Svršetak sam u duši dana čekô, Večernji jošte preumilni lad: Tad itio sam ja na njeno nedro I gledaše joj oko sjajno, vedro. 10.
Ovako dani gonili su dane, I najteži je nek mi bio rad, Od ljubavi su blagodatni grane Na mene dole slale gusti lad; I jošte su mi ruže odabrane Po znojnom putu prostirale slad, — Al' najedanput burni vetar punu I sve mi ruže malo
brežići mu dikoji počiva Zefirima ljuljan nježni cvetić mlad; Mložina lipa tebe tu pokriva, Na tebe šiljuć blagodatni lad, A pored tebe vrela vode klize I vijaju se čak do one nize. 30.
Travu gazim, al' je gazim sam, Cveće berem: kome da ga dam? 2 Gaj prostire liste gráne svoje. Nad izvorom gust lad on pravi; „Zbogom, mesto, voda veli, moje!“ Jer ga mora sad da ostavi; „Blago meni!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
ne dovedete ovđe onu našu kobilu, što je dva dni duga, a do podne široka, a po leđima joj vrbe porasle; neka načini lad po njivi. Brže bolje otrči moj otac, te dovede kobilu i žeteoci lijepo stanu žeti po ladu.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
moje društvo pešaci (kojega nas ima dosta, fala bogu), nami je lakše i opkoliti i preko preći, i gdi god vidimo [h]lad ili od kuća ili od drevesa, ili ako će i od plotova, a mi nama[h] u [h]lad, pak idemo lepo gospodski po [h]ladu.
opkoliti i preko preći, i gdi god vidimo [h]lad ili od kuća ili od drevesa, ili ako će i od plotova, a mi nama[h] u [h]lad, pak idemo lepo gospodski po [h]ladu. Ko ne vidi da je ovo i poleznije i lepše. Ali, reći ćeš mi, kad je blato i kiša?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad bilo ljeti, izvali se u lad od vrućine, te prući sve četiri noge i glavu, a isplazi jezik, pa promisli što je o kući govorio, i reče: — Gle, ma
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
I na grobu mome, večnom domu mom, Dići će se drvce u rascvatu svom. Raširiće grane, osenčiće ’lad, A njemu će prići putnik neki mlad. Ostaviće teret, s lica otrt znoj, U mislima tražeć on zavičaj svoj.