Upotreba reči laskava u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Sad ste se tačno izrazili; nećete da laskate. A kad biste istinu kazali, ona ne bi bila niukoliko laskava za me. Nisam se više mogao nasmejati. Ona okrete glave od mene. — Ja... ja... — poče zagušljivo i presta.

— roman Milovana Vidakovića katana — konjanik kevilj — dečak, momčić kompliment — pohvala; pohvalna reč, ponekad laskava i udvorička konzistorija — crkveni sud kontrakt — ugovor, sporazum kor — celina, zajednica svih predstavnika istog

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

A naročito ga je vređao Kostjurin, što je oko sebe voleo da vidi sva ta lica, tako laskava, tako snishodljiva. On je sasvim drugače zamišljao svet, koji će sresti kod Kostjurina, komandanta Kijeva.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

A Venecija?... Ah!... Ta plavog mora hladna boginja Beše li majka, ili maćeha? Ili gospođa sjajna, laskava? Što me oturi, što me izdade, Što me udade, što me prodade? Ah, Venecijo!... (Vujo perjanik ulazi.

) STANIŠA: Ne, snaho, — ne treba! Od krvi mi je masna desnica, Opoganila bi usta laskava. JELISAVETA: Ničim te nisam htela vređati... STANIŠA: Ha! ha! ha! Uvreda li je reći istinu?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti