Milićević, Vuk - Bespuće
kad je smjela da osjeti prirodu, slobodu i mladost da luta sama obalom Une i da udiše šum vode i da se odmara u sjeni lisnatog grmlja. Pa kako je to kratko trajalo, to bezbrižno i veselo doba, kako su brzo prošli i projurili ti vedri časovi!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Sav blažen, srećan, niže bez broja: „Kućico draga, slobodo moja! Palato divna, drvenog svoda, kolevko meka, lisnatog poda, uvek ću veran ostati tebi, nizašto ja te menjao ne bih!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Ej Nikoletina! Ispod sjenovita lisnatog svoda jeknu krupan glas: — Ej, ko je to? Jes ti to, Jovanče? — Mi smo, mi smo! — radosno povika Stric.