Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Svratiće kod Ziminskih. Tako i lija, kaže – prema pričanju njene tetke, to jest Evdokijine, Rakičke, iz Vukovara – trag zavarava, kad sneg napada.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Najzad će te, kao za kaznu, na drugu obalu prenijeti nekakav uprepodobljeni kompanjon Velikog Jove, noćna lija kokošarka, koja se premondurila i prekrstila u bogonosca. — Zašto baš Bogonosac?
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
ZEC I LISICA Jedne duge i oštre zime ogladne sve zvijeri, pa i lukava teta lija. I, jednom noću, kad je kamenje pucalo od studeni, nađe siromaška zečića gdje skakuće prtinom da se zagrije, pa naumi
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
„Mačak je blizu, ovamo s njim“ – trže se Pijetlić i diže viku iz torbe stare: „O, kukuriku! Macane, braco, lija me davi, Macane, druže, brzo me bavi, stotinu zrna u pušku stavi!
I opet Pijetlić nadade viku iz torbe stare: „Kukuriku! Macane braco, lija me davi, Macane, druže, brzo me bavi, stotinu zrna u pušku stavi!
stazama tajnim i mirno sluša divljine huk, a stari zeka, u sjeni breze, prastaru priču unuku veze: „Živjeli nekad lija i vuk ...“ U ovoj zemlji ljudi su braća, tu ti se dobro za dobro vraća, ne vidiš nigdje pogleda zlog.
I još ti ovo na kraju velim: ja sam za ručak trbuhom celim!“ Otpoče ručak čaroban, bajni. I jež, i lija od masti sjajni.
“ „Moja je kuća čvrsta ko grad, prenoći u njoj. Kud ćeš sada?“ Tako ga lija na konak svraća, a jež se brani i odvraća: „Zahvaljujem se pozivu tvom, al mi je draži moj skromni dom!
“ „Ostani, kume“ — lija sve guče, moli ga, zove, za ruku vuče. Al jež, tvrdoglav, osta pri svom. „Draži je meni moj skromni dom!
Ide jež, gunđa, dok zvezde sjaju: „Kućico moja, najlepši raju!“ POTERA Ostade lija, misli se: „Vraga, što mu je kuća toliko draga? Kad Ježić tako žudi za njom, biće to, bogme, bogati dom.
Ta kuća, veruj, obiljem sja. Poći ću, kradom, da vidim, ja.“ VUK Požuri lija, nečujna sena, paperje meko noga je njena. Dok juri tako uz grobni muk, pred njom, na stazi, stvori se vuk.
„Grrrr, kud žuriš, kaži-der lovcu; možda si, negde, pronašla ovcu?“ „Idem da doznam lija sve duva — zašto jež kuću toliko čuva.“ „Eh, kuća, trice! — veli vuk zao. Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Kućicu takvu, hvališo mali, za ručak dobar svakom bi dali!“ — rekoše tako njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani ćuti.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke i svršićete naopačke!“ — To sluša lija, pa sudi zdravo: „Sad vidim i ja, jež ima pravo!
Poskoči deda, prstima pucnu, vrti se poput tigra: „U kolo, ljudi, drveće, zvezde, počinje svetska igra! Nek lija uzme za ruku lovca, neka se s vukom zagrli ovca!
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Dosta je bilo vratolomija! Celog si života hvatô okuke! Na kraju, svaka lija dolija: Platićeš dugove, i to trostruke! Osveta! Kako je slatka osveta... Ona je ko sunce što sja iz tame...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Ja posijah bjelicu šenicu Dalek’ sela, blizu puta, Kraj luga zelena, Kraj luga zelena; Navrani se lija s lisičićim’, Te pojede koku s pilićima, Koka pojede bjelicu šenicu Dalek’ sela, blizu puta, Kraj luga zelena,
Te pojede liju s lisičićim’, Lija koku s pilićima, Koka pojede bjelicu šenicu Dalek’ sela, blizu puta, Kraj luga zelena, kraj luga zelena.
luga zelena, Kraj luga zelena; Navrani se medo s medićima, Te pojede vuja s vučićima, Vujo liju s lisičićim’, Lija koku s pilićima, Koka pojede bjelicu šenicu Dalek’ sela, blizu puta, Kraj luga zelena, Kraj luga zelena.
luga zelena; Navrani se riso s risićima, Te pojede meda s medićima, Medo vuja s vučićima, Vujo liju s lisičićim’, Lija koku s pilićima, Koka pojede bjelicu šenicu Dalek’ sela, blizu puta, Kraj luga zelena, Kraj luga zelena.
tigro s tigrićima, Te pojede risa s risićima, Riso meda s medićima, Medo vuja s vučićima, Vujo liju s lisičićim’, Lija koku s pilićima, Koka pojede bjelicu šenicu Dalek’ sela, blizu puta, Kraj luga zelena, Kraj luga zelena.
tigra s tigrićima, Tigro risa s risićima, Riso meda s medićima, Medo vuja s vučićima, Vujo liju s lisičićim’, Lija koku s pilićima, Koka pojede bjelicu šenicu Dalek’ sela, blizu puta, Kraj luga zelena, Kraj luga zelena. 7.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Pitam te: zar nisi spavâ noćas, kad nisi mogâ ustati ranije, nego da ja zvonim! — Bo... lija me trbu! — dosjeti se Bakonja. — A, trbu te bolija! — reče blaže Balegan. — A moj sinko, zašta ideš onoliko?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Nigdje ništa ni pojesti ni popiti. Dok odjednom, iznenada, iz nekog šumarka, bane, brate, pred njega teta lija. — Dobar dan, pobratime! — Bog daj, sestro! — A kuda ćeš ti, pobratime? — upita ga milostivno i slatko teta.
— A kuda ćeš ti, pobratime? — upita ga milostivno i slatko teta. On joj sve poredom i po istini kaže. Na to će lija: — Ja znam gdje je tvoj trs. Evo sad baš dolazim odanlen, i od onoga cara što je ukrao tvoga oca trs.
On joj obeća sve, a na to će lija: — Odsijeci svome konju glavu, pa mi daj da mu ispijem krv, jer sam ti jako glađana, pa ti ondar uzjaši na me, i ja ću
— Istinita, tvrda, prava vjera, pobratime, — reče teta lija, i zakle mu se svim na svijetu da ga neće prevariti. Nato skoči najmlađi sin sa konja, povodi nože, zakolje konja, a
Nato skoči najmlađi sin sa konja, povodi nože, zakolje konja, a lija, onako gladna, priskoči i popi mu svu krv, pa kako je gladna bila, jedva joj je i stiglo krvi.
Spava. Sad reče lija: — Tu je tvoj trs. Straža spava, ponoć je. Eno gle dvije lopate, jedna gvozdena, druga drvena, obje zabodene u zemlju.
Ja sam tebi dobra, jer si me nahranio u nuždi i spasao život, zato me dobro poslušaj i bićeš srećan. Lija osta, a on ode.
To čuvši, ode on od cara. Kad došao do lisice, ali zlo! Teta lija poče psovati, grditi, i šta sve nije radila s njim.
To čudo još nije svojim očima vidio. Pod njom zaboden štap, jedan drven, drugi gvozden. Onda reče lija: — Eno, pobratime, vidi, pod onom jabukom je jedan štap drven, drugi gvozden.
Kad tu, al̓ dvori carevi veliki i gadni, i kraj dvora velika štala. Kad biše pred štalu, reći će lija: — Evo, vidiš,, pobratime, štala je otvorena, puna lijepijeh konja; usred srijede zlatan je konj, a nad njim vise o zidu
To zapazila lisica, te će stati kraj carskijeh dvora; on s djevojkom sjaši, a teta lija će mu reći: — Znaš šta, ja vidim da je tebi teško rastati se s curom, zato i tu hoću da ti pomognem.
ostavi svoju curu kraj drveta kod carskijeh dvora, a iz teta-lijinog repa iščupa jednu žutu dlaku i potpali je, kad se lija pretvori u zlatnu curu još ljepšu od njegove. On je uze za ruku, i s njome pravo u carski dvor.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Otud u svet, prost ja, stupih, Pak iskustva skupo kupih Za mir srca mog čuvstvenog; Sreća lija gonila me A protivnost svalila me Očajanjem ugnjetenog.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I na to ode k Dimitriju na pendžer tamnični, te se blagoslovi u njega i on se za njega pomoli Bogu. I taki ode pred Lija na ono zborište gde su imali momčad adet boriti se među sobom.