Milićević, Vuk - Bespuće
Jedno đačko društvo očito se dosađivalo. Karte se lijeno miješale, nemarno uzimale, brojile bez zanimanja, pogledi padali na druge stolove; vidjelo se da svi jedva čekaju da se
mrzi, oni su ga samo umarali, kao da se na njega sručio sav teret njihovih života koje oni tako mučno i naporno vuku, i lijeno, olovno mrtvilo njihovih duša.
Oni su prolazili ćuteći, lijeno se provlačili ulicama i unosili u svježe predvečerje, puno smijeha i mladog života, nešto mračno i turobno, nalik na
prvo jutro, neodmoran i neispavan, probudio u svojoj kući, on se prestrašio od ravnodušnosti koju je osjećao u sebi. Lijeno i lagano je podigao oči, pogledavao nekoliko puta po sobi, zaustavio pogled na jednom mjestu gdje je bio obijen zid,
Zajednički natežu bocu ruma; konji se jedva vuku kroz mrak zasipan snijegom; od časa do časa lijeno se zatresu bronze i njihova zveka smrzava se u pustoj tišini.
Sprovod se lijeno vukao kroz selo, zastajući da se odmore ljudi koji nose lijes; povijala se pohabana crkvena litija na vjetru i zanosila
A kroz to mnoštvo, lijeno i spokojno okretali se točkovi na dvokolnim taljigama, prljavim i slupanim od dasaka, punima smeća i đubreta, iz koga je
Zašto da ga uznemiruje taj svijet? . I on lijeno ustade i pođe, oblačeći usput kaput na kome je ležao i otresajući trunje koje se bilo nahvatalo po njemu.
Iza kuće odsijeva blago Una u daljini. Čuju se i vide vitlovi kako se lijeno zamaču u vodu. Brašnjavi ljudi izilaze iz mlinova i skidaju kape; sretnu se po koja kolica koja se teško odmiču po
koje su bile donijele jelo svojim ljudima, braći i rođacima; razlijegao se podalje iz hladovine veseo vrisak devojaka i lijeno, bezbojno smijanje žena; gore ležale razbacane ćuskije, lopate, batovi, kolica i drugi alati koji su bliještali na
poslije podne, kad su niz brdo silazile gomile žena, kad radnici uzeše ponovo od sunca ugrijane alate, kad se inžinjer lijeno i nespretno krivudajući uzvera k njima, kad u polje ponovo odjeknu njegov ljutit glas, kad zalupaše batovi i užurbaše se
kaluđer, sa izlinjalom kamilavkom na glavi, na osamarenom konjčetu sa podsavijenim nogama koje mlatarahu podbadajući lijeno kljuse, i gotovo dodirivahu zemlju.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Drugi, tankoćutniji, ne trudi se da mu razbudi interesiranje, ne izvještačuje živahnost. Govori lijeno, s malom gorčinom; nastoji da stvarima oduzme nešto od njihove životne punoće, da sve pospe pepelom skepse.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Brzo, pa postavi trpezu! — javi se gospođa, vukući se lijeno iz kuhinje, zastade kod prozora i gleda kroz staklo dolje, u blato i kaljuže slabo pokaldrmljene ulice.
Žena ustade iz kreveta, prekrsti se, dohvati odijelo i lijeno se oblači. Dijete iz zipke bolje plače. Pođe da ga smiri. Marko povrati se k prozorčiću.
Pa, ako mu srećom nešto preteče, sutra neće trebati da radi, nego će se lijeno vući selom, zaustaviće se pod murvom, odbacujući modrušaste dimove i premećući se s noge na nogu; dugo i dugo
i vedrini dana; regbi da je i ona dio toga dana kada se zdravo i besposleno predaje slatkoj prirodnoj bezbrizi. Lijeno pogleda uokolo, a kad pogled zaustavi na silesiju mravi što pred njim za poslom žure se, vukući za sobom teška bremena,
Danguba sluša i, zatvorenih očiju, podsmjehiva se pa lijeno veli: — Ala ste vi svi jednaci! Ko vam je uzročan što ne znate da u O č e n a š u govori: „Daj nam ga i danas!“?
I ne misli već ni na selo ni na sebe. Lijeno čuvstvo prijegora i nehaja upokojuje se i stapa u harmoniji svjetlosti i šuma.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Sve se kreće lijeno, tromo, iznemoglo, tužno. Pokraj mene prolaze, promiču umorno i slomljeno mlade i plave Šokice u crnim, atlaskim
Ćipiko, Ivo - Pauci
Tu se pozdravi sa susjedima i znancima i posmatraše čeljad što se lijeno uzbrdicom penjala i pred crkvom se zaustavljala.
I ne bijaše nikakova nesklada između njegovih osjećaja i tople prirode. Misli mu se lijeno povlače, on im se otima, pa svojim osjetljivim čulima u se upija i sakuplja i žar boja što se razasule s morskog
Hodala je lako, turkajući svakoga časa lijeno magare. On ju je poznavao. Po selu se govorilo da Jure za njom pristaje, a da ga i ona lijepo gleda, ako i nije dosad
— Uostalom, ostao bih rado, ne tuđim se društva... Vi najbolje znate da se ne držim aristokratski, — reče i lijeno se diže. Za njim se diže i porezni pristav; pozdrave društvo i iziđu.