Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Božič se vratio. Zna, kaže, da on i njena mati srljaju u nesreću. Boji se, kaže, za svog ostarelog oca. A čuvam i tebe, ludaijo! Go, do pasa, Isakovič je imao samo toliko vremena da obuče svoju plavu, husarsku, kurtku.
Skočio je i grlio ga, kroz smeh: „Kud se skitaš, dugonjo? Kud nas dovede? Gde si, ludaijo? Eto i nas, dike radi, u Rosiju, tvoju. Aha. Aha! Samo daj da negde prenoćimo!