Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Klasičnim elementom, naročito svojim mitološkim rečnikom, on već predskazuje poeziju Lukijana Mušickog, koji ga je cenio, isto onako kao i Jovan St. Popović. 1847.
Krajem četrdesetih godina u srpskoj književnosti još vlada mešavina pravaca. Posle smrti Lukijana Mušickoga, od četrdesetih godina, javlja se reakcija protivu vladajućeg klasicizma. 1844.
Naučio je odlično latinski i grčki, i pri kaluđerenju uzeo ime Lukijana Samosaćanina. Iz sačuvanog spiska njegove biblioteke vidi se jasno koliko je veliko bilo njegovo književno i filozofsko
Prve pesme su mu pisane sasvim po ugledu na Lukijana Mušickog, i oblikom, i rečnikom, i jezikom, i stihovima. Kada je 1844.
stane u službu opšteg narodnoga napretka, odriče Vidakovića i Joakima Vujića, preporučuje Valtera Skota, prevodi Lukijana Samosaćanina, Rabenera, Kocebua.
važio kao jedan od najboljih pesnika srpskih. Počeo je pisati još 1821, oduševljen poezijom Lukijana Mušickog, i tada mu je Mušicki pevao: »O srodni duše duhu mi mojemu«.
Kao i drugi pesnici njegova naraštaja, on je kolebljiv u pravcu. On je oduševljen poklonik Lukijana Mušickoga, i ima i kod njega »učenog stihotvorstva«.
u Narodnim srpskim poslovicama); glas đ uzeće od Lukijana Mušickoga; slovo ï zameniće jotom (j). Tako je on, dodavši i trideseto slovo dž, stvorio svoju novu azbuku, za koju je
Iako nema školskog i zanatskog znanja naših starijih klasičara, jednog Lukijana Mušickog na primer, ipak je on bolje no iko osetio i lepše no iko u srpskoj književnosti izrazio klasički duh, i ostao
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Do sada najpodrobnije i najpouzdanije komentare uza stihove Mušickoga v. u knjizi Odabrani stihovi Lukijana Mušickog. Priredio Vasa Stajić, Bgd 1938, str. 1—136. SOČINjENIJA DERŽAVINA U ŠIŠATOVCU (str. 126).