Upotreba reči luković u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

KRITIKA 350 KNjIŽEVNI JEZIK I STIL 351 1) PESNICI 352 JOVAN DUČIĆ 353 MILAN RAKIĆ 355 STEVAN M. LUKOVIĆ 357 SVETISLAV STEFANOVIĆ 358 MILAN ĆURČIN 359 VELjKO PETROVIĆ 360 DANICA MARKOVIĆ 361 VELIMIR RAJIĆ 362 SIMA

STEVAN M. LUKOVIĆ Zanimljiva i lepa književna pojava bila je poezija rano preminuloga Stevana Lukovića (1877. do 1902).

Pesnička priroda u najboljem smislu reči, fina duša i otmen duh, Luković je i formom i sadržinom donosio nešto novo u srpsku poeziju.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

St. Luković CLVIII O ZAŠTO? O zašto smo se, zašto smo se sreli Na mrtvoj stazi opora venenja, Pod mutnim nebom maćijskog jesenja!

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

“ Ali se baš u tom času zadade putanjom ozgo sa planine stari kolašinski osobenjak i delija Rujo Luković, večiti čobanin i vazdašnji planinski kolibar, iako iz bogate brnjačke Kuće.

Između Kolašinaca i Štavičana Rujo Luković se srete sa buljugbašom i htede da ga razmine. Ali ga Sefer blago tače rukom i izusti: — Povrati se, čiča-Rujo, i

Drži se Turčin, ženo!.. Ne brine on što Avram Luković i Nastasije Krompir uz gusli ne ostaviše ni đavoljega Turčina... Dosadilo mi I dojadilo sve to. Sve je to silom uzbrdo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti