Crnjanski, Miloš - Seobe 2
je Đurđe odgovarao, samo, da je Beč, ko Beč, a da je Pavle tamo video jednog mrkova, isto takvog, kao što ga ima kum Mališa, u Temišvaru. Isakoviči su se, razume se, raspitivali i o rosijskoj ambasadi i rosijskom ambasadoru.
Još manje o narodu koji tamo prebiva! Varoš kao varoš! Video je tamo, kao i Đurđe, jednog mrkova, kakvog ima i kum Mališa. A nije smeo, i nije hteo, da priča da je ugledao i onu njegovu Lunu, što je u Temišvaru, na pajvanu, igrala.
Matavulj, Simo - USKOK
Kad tako stajaše na pragu jedne ćelije, dođoše dva đaka, Murat i jedan mališa. Murat reče: — Gospodine, zapovjedio mi je gospodar da ti otvorim obatovu ćeliju i da je naložimo.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ odgovori serdar, rastežući svaku riječ. On ih omjeraše od glave do pete. „Đe bi mogli konačiti, striko?“ zapita mališa, izgovarajući čisto naški. „Vaistinu i ovdje, u mojoj kući, kad ste putnici, a sreća ve nanijela!
tako... srednje!“ Zatijem serdar nastavi sve redom: kad su krenuli, dokle će ako Bog da, da ne traže Janka... Mališa je prevodio pitanje i odgovore, a prevodio je uprav s dosadom, te je zastajao i otezao, pa odjednom obrati se serdaru:
“ „A ma šta si pomišljao?“ zapita serdar, smijući se. „Šta ja znam!“ odgovori mališa. „Vidim tebe, a ti nas omjeraš, s glave do pete, s, hm...“ „A da ćaše li se ti dobro biti, da zbilja ko udari na vas?
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— A jesi li kad bija ovdi? — zapitaće ga jedan mališa, pošto ostaše s njim na trijemu. — A kako te zovu? — pita drugi. — Ime mi je Ive — odgovori Kušmeljić.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Sirota udovica nije mogla ništa raditi, jer je bila sakata, nego je od milostinje živjela i dijete hranila. Pošto se mališa dokopa snage, reći će jedan dan materi: — Vala, mati, sramota je da mi prosimo kada sam ja, hvala bogu, poodrastao;
Jest, ama bogme mališa neće da se okani, no saleti otud, saleti odovud, dok jedva mati ukabuli i proda bašču te kupi konja.
Pošto se mališa dokopa konja, poče drva goniti i prodavati, te je nekako životario s materom. I ako nijesu imali da im se presiplje,
A jelen će mu: — Nemoj, ako znaš za boga, nego ubi aždahu, ne bih li ja živ ostao. Mališa se stade misliti, misli, misli: e, da sada počne tući zmiju, može biti da će ona izbljuvati jelena, pa i njega
Nego nemoj se prevariti; što ti god uzdaje nemoj uzeti, nego mu išti prsten. Pa pođe pred njim. Mališa će te za njom, a ona ti ga uvede, pobratime si dragoviću, u nekakvu pećinu.
Bogme kada zmije ugledaše carsku kćer, načiniše poširok put, te se mališa malo oslobodi, a bijaše se prepao kad je ugledao onoliku gamad.
mjesta gdje su se prvi put sastali, pa će mu: — Kad god ti što ustreba, prinesi prsten k vatri, pa ćeš svega imati. Mališa je u mislima za konja, a ne misli na prsten; a kada dođe gdje mu je konj pripet bio, kad ni konja ni od konja glasa samo
Između ove đece jedan mu đak zapne za oko, pa ga ustavi i upita šta uči. Kad mu mališa pokaza šta uči, car bijaše zadovoljan sa odgovorom, pa izvadi dukat i pruži mu ga.
Stražar, kada čuje, reći će mu: — Puštiću te, ako ćemo podijeliti što od cara dobiješ. A mališa će stražaru: — Meni jedan, a tebi sve ostalo, — i sa tom pogodbom pušti ga stražar caru.
A mališa će stražaru: — Meni jedan, a tebi sve ostalo, — i sa tom pogodbom pušti ga stražar caru. Kada je mališa izašao pred cara, upita ga car šta želi. A on će njemu: da ništa drugo neće no stotinu štapova po tabanima.
Kada se tojage donesoše, reći će mališa: — Čestiti care, naredi neka se meni udari jedan, a ostalo onome što vrata čuva, jera me nije stio puštiti tebi dok
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
„Kud je ot'šla ta crnojka?“ Naš mališa čas pa pita; „Lasta, oče, nije dobra; Otišla je da se skita.“ Ne skita se ona, čedo; Kad nastanu topli dani,
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Koliko je samo čuda na zemlji! Mališa se u uho pretvarao čim bi vetar šušnuo u polju suncokreta i, sav uzbuđen, slušao o talasima Južnog mora, o pticama i
Kako to da kaže svome malome gostu? — Tek kada ozdravim, moći ću da se igram! — šapnu dečak, a čudni mališa se namršti, i reče mu da ne pravi budalu od sebe. — Ustani i dođi!