Upotreba reči maniri u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ona dodade, tiše, da ga je tražila, u Engelbirti. Njegovi su maniri, reče, konjušarski. Sve je pokvario. Isakovič onda reče, uvređen, da je tako moralo biti.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Posmatrajući ljude za vreme večere, činilo mi se da su njihovi maniri prostački, pa čak i onih viših činovnika kojih je bilo nekolicina među putnicima.

Posmatrajući ljude za vreme večere, činilo mi se da su njihovi maniri prostački, pa čak i onih viših činovnika kojih je bilo nekolicina među putnicima.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

„Unutarnja raslojenost jednog nacionalnog jezika na socijalne dijalekte, kaže Bahtin, „maniri pojedinih grupa, profesionalni žargoni, žanrovski jezici, jezici pokolenja i uzrasta, jezici pojedinih pravaca, jezici

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ostali prihvataju uzvik. — A... Š’a kaže?... Poredak!... A, upravnik misli, ja sam žandar. Ha!... Maniri pozadine... Svi su oni iz pozadine žandari... špijuni, sunce im njino.

Ilić, Vojislav J. - PESME

što zaljubljen hodi, Uglađen i spreman po poslednjoj modi, Odmereno, s pažnjom, čak i ruke miri, Da u svemu budu pravilni maniri, Sve je „feš“ na njemu, sve čisto miriše, I salonskim taktom i milinom diše. 5.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

planovi i neke nostalgije, posebne; rađanje i školovanje dece regulisano posebno; druženje, posebno; način života i maniri, posebni; jela posebna; sreće posebne. Teško poverovati, ali život svašta može!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti