Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
dovoljno da trudnica samo vidi nakazu, pa će roditi nakazno dete, a ako se podsmeva čoveku s kakvom telesnom ili umnom manom, onda će joj i dete biti takvo.
Čak trudna žena pazi da ne susretne nikoga ni s manjom telesnom manom, kao nekog sa zečijom (rasečenom) usnom, pa izbegava i onog s opekotinama po licu, pa onog koji nahramljuje, zatim
U đevđelijskoj kazi veruju da će se roditi hendikepirano dete onda kada se trudnica podsmeva čoveku s manom (bogalju, slepom itd.), pa je ovaj zato prokune.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
proradio voz, rekoše mi, bilo ih je više, a sad su svega njih dvojica, od kojih je jedan sasvim gluv i još s jednom manom (i tu se pogledaše i zasmejaše) a drugi veliki namćor.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Još kao mlada i lepa udovica, u priči je hadžika Tašana zgrešila sa nekim Manom Grkom, dakle posrnula je budući da je prekoračila zakon i red.
Kažnjena je hadžika Tašana u priči Paraputa zato što se kao udovica upustila u nedopuštene odnose sa nekim Manom, pa joj je na dvorenje i čuvanje određen božji čovek. Jovča se, međutim, sam preobražava u božjeg čoveka.
Miljković, Branko - PESME
Dok s mrtvog oca skidam nasleđeno lice Vatrom se zveri i zvezde pričeste. Čista reč koja kaže sebe manom Izbeže tvom biću, ali upozna zoru; Dovrši ti nebo u neiskazanom, Da ti ime čeznu ostrva u moru.
Bojić, Milutin - PESME
Ti si mi srce uzela što plama Da pakosno se sladiš novom ranom, danima dušu varala bi manom, Da tobom zadnja završi se gama, Stara se priča ponovila snova: U stari grob je došla tuga nova A mislio sam
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I so tom ivtirom i manom vi se ne odpirite govoreći vam: — »Imamo mi drugoga dosta svakojaka posla, starosti i svoje nam brige na glavi!
Na svoju dobropoštenu radinu i čestitu drugu ti vernu za cela života mraziš cangrizajući je, najedaš pecajući s mnogom manom i s dosadom, s podnašanjem se s prekorom i ukorom.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
veli da iver ne pada daleko od klade, i: što mačka omaci, da to miševe lovi, — pa tako je i ovde s Đorđijom i sinom mu Manom.
danas subota; ostavi to što je namislila za sutra, za nedelju, a toga je dana gledala samo da se nikako ne sastane ni s Manom ni s Jevdom. Zato se krila po komšiluku. Nedelja je.
Iz mraka priđoše još dve prilike i razgovarahu nešto tiho s Manom, koji je sišao bio s kola. Zatim priđoše kapiji. Ne prođe nekoliko trenutaka i ču se tresak kapije i zvek zvekira, a
Ako iskaš da se ženiš, men’ mi sal kaži... Razbra li? — završi stari Zamfir i oprosti se s Manom, koji ga, silno tronut, pri polasku poljubi u ruku...
Vrativši se kući, stari Zamfir je poverio domaćici razgovor s Manom i nije krio da se nada da ga je Mane razumeo, i da će koliko sutra ili prekosutra stvar svršena biti.