Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Nemoj opet da nazebeš. — Ali ga brzo ostavi i pojuri vratima na koja uđe snaha joj, Marika. — Marike, vrata! ... — viknu joj ona i pritrča, da ih bolje od nje zatvori, — sto puta ti govorim za ta vrata!
Čelo glave sedeo je na stolici omalen, crnomanjast čovek. To je valjda bio taj njegov drug, Ariton. Marike nije bilo. Sigurno je u kujni. I oca mu nije bilo. On kao uvek, čineći se tome nevešt, valjda je legao, tobož da spava.
I ponude ti poslala. Zar ti nisu dali? — Ne! — željno odgovori Mita. — Kako da ne? — poče Ariton da se ljuti. — Marike! — viknu i okrete se kujni gde je bila Marika. Ali mesto nje usplahireno ispade iz sobe majka mu. — Šta, sinko?
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
8Cela jedna drama dešava se gestualno između Mite i Marike, ali su ti gestovi - inače sa simboličkim nabojem - strogo ograničeni mestom, vremenom i prisustvom drugih osoba.