Jakšić, Đura - PROZA
Eno, ono visoko čađavo zdanje, tu je „kurija“. Tu mi ranjen Aleksa sa dobrim čiča-Markom u okovima leži; tamo, opet, na onome kraju što je Galatima okrenut, pod onim suvim bagrenjem, onde je naša ostavljena
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Ode i dečko s crnim zemičkama i kapetanica s bajatim licem, Odoše i oba praktikanta, s Markom stolarom, svadivši se najpre s gostioničarom što im je točio još prošle srede otvoreno pivo.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Isakovič je, međutim, govorio, i kazivao, malo. Pavle je u Engelu opštio, malo više, samo sa jednim oficirom, Markom Ziminskim, pa je to, ostale, vređalo i žalostilo. Psovali su mu mater u prikrajku.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
I Srbi su prema Josifu II osećali mnogo poštovanja, tako da ga je Temišvarski sabor 1790. nazvao »Markom Aurelijom srbskim«.
Radičević, Branko - PESME
Klikni, brate, kô što čini soko, Ispi čašu da t' zasuzi oko, Oh tako se za Markom jaduje, Takom suzom on se oplakuje.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Zidajte hram beo ko manastir. Nek šeće u njemu Mesec sam i plače noć i mir. U hramu nad Milošem i Markom uokvirte zlatom na oltaru žarkom pečate plave i rumene, žute i crne i šarene.
Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE
površini mora; oni iz kugle posmatraju scene na morskom dnu i šalju karte i pisma sa specijalnom podmorskom poštanskom markom.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
je daje za mladoženju koji je još dete, to nije baš toliko strašno koliko je strašno ovo njegovo: što on eto mora sa tim Markom, seljakom, da se prijatelji, da se ljubi, sa njime da živi. Pa, pored svega toga, eto još i ona — „neće“, „ne može“.
Sofka smejući se, blago ga predusrete. — Znam, znam, Arso. — I u tom stiže u sopče za Markom. Vide kako on iza vrata, gde je bio mrak, i gde su im stajali oni sanduci, ne rukama ili ključem, već teškom i okovanom
U tom svirač, držeći u jednoj ruci tromo grnetu, a drugom pritiskujući raspasan mintan, presavi se pred Markom i sanjivo, malaksalo, ali odlučno poče: — Marko — ali se brzo trže i popravi — gazda Marko — ako smo i Cigani, i mi
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
zar me ostaviste?“ Olovo povi Markom. Ne osjeti je li ranjen, no metnu nož u zube pa izvadi obje ledenice da će u bega... ali mu bi loša sreća.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
U Skradinu najžalije mi je bilo rastati se s jednim poštenim trgovcem Markom Paraskevom, koji mi je veliku ljubov i dobrotu pokazivao, a s prekrasne nauke doktorom u medecini gospodinom Leonardom
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Još nekoliko čeljadi uzastopce ukrcaju se. I Cveta s Markom odluči unići, pa dogodilo se što mu drago. Lepo priđe s njim preko daske, htede zgodno da zakrene među svet, ali je
Odluči da za koji dan potraži rada u varoši. Osetivši glad, s Markom sede na ivicu puta da se za čas založe hlebom. Lome i jedu svoj kruh mirno, polako, ne osvrćući se na svet koji
—Koliko ste ih u sve imali? — prekidoh je. —Sedmoro — oduži ona premišljajući: — troje s pokojnim Markom, jedno, kako vam rekoh, s Andrijom, a troje... neću ih ni spominjati, i onako im očeve ne poznajete . ..
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Tako i pominjana Sofkina povremena puštanja na volju svome telu u prisnoj blizini i pri doticanju s Markom nisu hotimična, nisu ni svesno povezana s erotskim, ali jesu nesvesno i nehotice.
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Prošlo ... — progunđa Rade, i od jarosti dođe mu da se sa Markom grkljani u svojoj kući. —Pošao bih kući! —Kako te volja! — uzdržavši se naoko miran, odgovori Rade.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Sa njegova dva sina, Jevremom i Markom, račva se naše porodično stablo u dve grane. Mlađi od njih, Marko, dade svog sina na visoke škole i postade time
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Gospa Nola se kao tešila Kraljevićem Markom, premda je dobro znala da je to za nevolju samo, da je Marku Kraljeviću vreme prošlo.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Ja sam se pre više godina upoznao sa jednim, inače vrlo simpatičnim Amerikancem, gospodinom Markom Tvenom, prodavcem limunade, no koji se još bavio i farbanjem, brijanjem i spravljanjem esencije za stavljanje krastavaca u
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
svi koji su je globili i pustošili — Turci, Arapi, Latini i ostali — našli su se licem u lice sa srditim i strašnim Markom Kraljevićem. On je bio neumitni sudija koji je stizao svakoga zločinca.
slika kukavičkih karaktera koji tlače slabijeg i temenaju pred jačim) — kad skidaju kale i smerno se klanjaju pred Markom oni isti čauši koji su u crkvu konje nagonili i bičevali protopop–Nedeljka; ili ona kad Miloš Vojinović daje šićardžijama
Digoše se sva tri mladoženje, svaki vodi iljadu svatova, pravo idu dvoru devojačkom: napred Marko, a za Markom Janko, a za Jankom Ustupčiću Pavle. Osvrte se Kraljeviću Marko, pa besedi vojevodi Janku: „Kud si mi se podigao, Janko?
Kad pođoše na mejdan junački, za agom je tridest janjičara, a za Markom ne ima nikoga, do nekol'ko Grka i Bugara. Kad dođoše na mejdan junački, a besedi carev Alil-aga: „Delibaša, ajde meći
S TURCIMA Lov lovio Murate vezire, lov lovio po gori zelenoj sa svojijeh dvanaest delija i s trin’estim Kraljevićem Markom: lov lovili tri bijela dana, i ne mogli ništa uloviti.
Ispadoše Arapove sluge da pod Markom dobra konja prime, a kad blizu ugledaše Marka, ne smedoše pred Marka izići; beže sluge pod šator Arapu, pa se kriju za
saranio Marka; misli misli, sve na jedno smisli: mrtva Marka na svog konja vrže, pa ga snese moru na jaliju, s mrtvim Markom sjede na galiju, odveze ga pravo Svetoj gori, izveze ga pod Vilindar crkvu, unese ga u Vilindar crkvu, čati Marku što
A da vidiš Janković-Stojana! On ostragu ide za svatov’ma; kad nagazi na prvu busiju s svojim slugom Jeroglavac-Markom, koji junak za boga ne znade, Stojan nađe dvije age Stare, nađe Stojan Šarac-Mahmut-agu i kod njega