Upotreba reči majkoviću u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ali ga Aleksa ne hte pustiti tako nalijo. Op je neprestance vikao: — Simo!... Simo!... Sima najzad stade. — Ta, majkoviću, odreh gušu vičući te!... — A... nešto ne čuješ!... Ostarelo se! — veli Sima, a krije oči... — Hodi, svrati malo!

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

— I treba da mi se plati! — reče tanko ćir Đorđe. — Ne boj se, neće ti propasti ni jedne pare! Pa, majkoviću, kako bi ti glavu za načela dao, u vodu i u vatru skočio, — kad nećeš ni dva-tri batal-bureta na zapališ?!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Tek posle nekoliko trenutaka Aćim se pribra: — Kući? Ja?... Ne teraj šegu. Znaš li ti, majkoviću, šta si? Sedam dugmeta... — E, da mi nije depeše od ministra, ne bi te zora zatekla — šapuće kapetan. — Kakva depeša?

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

merio bi mu okom stas i svaki pokret, pa, kad bi mu najzad dobro sagledao one dvosmislene oči, uzviknuo bi: — Hej, majkoviću, zar je ova ruka rođena da drugome argatuje?... Ih, dušu li mu, što plače gora za 'vakim junakom!

— Ta drži se junački, majkoviću; gleda te toliki svet!... — viče mu Mitar, skidajući ga s kola. — Svet... Šta svet! ... — odgovara Đurica i usiljava

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti