Ćosić, Dobrica - KORENI
Sveta slavo i bože, oprosti mi. Ruka mu se trza u krst po pomrčini, strah je gomila nad njim, a kroz njega, tišinu i maljavo šuškanje lišća vuče se dug jauk, onaj iz Simkine sobe. Ćorđe mačjim koracima dođe do prozora i prisloni se uza zid.
I već je malav. Približi lampu Adamovoj nozi. Jeste, maljav je. Kako dete sa šest godina može da bude ovako maljavo? Meni ni sada listovi nisu tako malavi. Podiže svoju nogavicu i prinese lampu.
Krakov, Stanislav - KRILA
II U LOGORU Prozor od hartije bledeo je i postajao vidljiv. Čovek je protegao probuđeno telo. Bilo je uranjeno i maljavo. Osećao je na sebi topao otisak žene, koja je ležala uspala kraj njega.