Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
a baš u sam prvi sumračak, počeše zvrktati nasipom beloševačkim mâle, prljave taljige nekog Simice Šuškala iz Meonice. Prozvali su ga Simica, što je bio malen i hitar kao petlić; Šuškalo su ga prozvali što je šuškao kad govori.
taljige i mršavo, mrko kljuse, svi su dizali na podsmeh — iako su to bila jedina kola u kojima se vožahu putnici iz Meonice i iz nekoliko još sela, kad putuju u Valjevo i natrag.
Ele, kočije su Simičine zvrktale nasipom beloševačkim, a u njima je sedio Nikola učitelj i Sava, opštinski pisar iz Meonice. Sava je bio živi đavo — veseljak, i govorljiv, i šaljivčina, a Nikola više ozbiljan i ćutalica.