Upotreba reči meraklija u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

S leve strane, na putu, koji je bio usečen, a iz doline preko brda vodio varoši, iskrsnu Mitka Meraklija. Poče se penjati, gotovo trčeći.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Kalfa Kote dovršuje neku srmali-muštiklu, — koju je poručio kod njih u radnji neki Mile, nazvan Mazni, najveći kicoš i meraklija u svoj mahali, ako ne i u svemu gradu, — a glavati čupavi šegrt Pote, i on šmrče i radi; čisti zečjom nogom stare

Čorbadži-Zamfir je čuo i znao za tu pesmu; nije se ni ljutio na nju. Možda zato što je bio čovek meraklija i voleo pesmu. Voleo je da ga pesmom i bude i uspavljuju.

Imaše li ga u naš varoš tak’v čovek?... — Kako da ti reknem, hadžijo?... Iskoči loš reč za men’: ta lovdžija sam, meraklija sam, džimpir, kockarin... — iskoči nikakav čovek, hadžijo, u čaršiju pomeđu trgovci i esnaf-čoveci!...

— rđav tip mangal — sud za žeravicu mastika — rakija mahsuz — naročito mezuldžijski — poštanski merak — žudnja meraklija — ljubitelj merdiven — lestve merdžan-ateš — žar, ugarak miralaj — pukovnik mlat — mlad mužie — muževi mutvak —

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti