Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
(Taj su hatišerif svi knezovi dogovorno bili dali beogradskom mitropolitu Metodiju, kao glavi naše crkve i zakona, na amanet da ga čuva kao najveće dobro narodno.
kao god otac s najboljim sinovima; popiju kafu i ništa o hatišerifu ne spomenu, no odu posle toga mitropolitu Metodiju, požale se kako je vezir preko hatišerifa podigao porez i kako već sirotinja ne može da daje, niti ima otkud, i kažu da
Ćosić, Dobrica - KORENI
— nemoćno podiže ruke. Zar pred njom ovo kažem? Okrenu glavu ka prozoru i uhvati se za drvene rešetke. — A ti baš ocu Metodiju — šiljak u nos! Za tvoju kuću ništa nije da kupiš manastiru zvono. — Neću, Milunka, da savijam šiju pred mantijaši— ma!
— Zamukni!... — Šapuće: Po celoj Srbiji da se priča kako Aćim Katić sede glave ljubi skut pijanom popu Metodiju... Milunka se tromo izvuče iz sobe, udavljena suknjama, hukćući.
Onda je rekao: „Kupiću manastiru zvono... Milunka sutra nek ide Metodiju da ga moli. Sve ću im dati samo da tebe puste da prenoćiš pod grobnicom.“ Ćutala je.
Jedino tim može sad da pokaže da se prema kaluđerima i starešini Metodiju nije promenio. Pritera kobilu do samih manastirskih vrata, a kaluđer potrča k njemu uplašeno mašući rukama.