Jakšić, Đura - PESME
Kô bolanog nada, nebu podignuta, Podiže se gora od kamena ljuta, Bolnu diže glavu, a kolenom kleca Kamenito srce Mlava joj proseca: Zajazit se ne da, mumla, ječi, stenje, I u muci teškoj proždire kamenje; Na nju, grešnu, sunce nikada ne
— Veliko Selo i Ždrelo mesta su u istom okružju. — Mlava je reka koja iznad Žagubice u okružju požarevačkom izvire i kod Kostoca u Dunav utiče.
car Lazar hteo preko nje razgovarati se sa nekakvim svecem Grigorijem, koji je blizu Gornjaka u gori postio, pa kako je Mlava onuda tekla sa velikom hukom, da nisu mogli reči jedan drugom razumeti, to je svetitelji prokunu i ono se mesto danas
mogli reči jedan drugom razumeti, to je svetitelji prokunu i ono se mesto danas zove Tišina, jer odonda uvek ćuti tamo Mlava. Napomena Đure Jakšića NOĆ U GORNjAKU Kao bedem tvrdi crna ponoć stoji, Preko koga preći pust se život boji.
Ne miče se listak, šuma ne šumori, Mrka ponoć preti mrkoj pustoj gori... Pa i Mlava pusta uzdiše potmulo, Da se ne bi njeno uzdisanje čulo.