Obradović, Dositej - BASNE
Kako Grecija, — šaka ljudi! — složna i sojedinjena monarhije sveta činila je pred sobom trepetati, a nesložna sama je sebe razrušila. Na isti način i svi proči narodi.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Za poslednjih petnaest godina razvile su se težnje za ujedinjenjem u južnoslovenskim zemljama dvojne monarhije. Prvi javni znak ovoga razvića bio je sklapanje srpskohrvatske koalicije u Hrvatskoj, pored svih prepreka koje su
Novi je naraštaj stvorio na zemljištu dvojne monarhije veliki broj tajnih društava iz kojih su potekli poznati atentati, izvršeni u Sarajevu, Zagrebu i još jednom u Sarajevu!
i južnoslovenska omladina, nisu se mogli uzdržati da ne učestvuju u atentatima protivu predstavnika vlasti habzburške monarhije, u atentatima čije poreklo nije uvek dovoljno jasno.
Osećali su kao da ih više cene i poštuju ne samo izvan granica habzburške monarhije, nego i u samom Beču i u Budim-Pešti, kada se predstave kao Talijani.
Bitno njegovo nastojanje je bilo potčinjavanje vere i verskih organizacija političkim ciljevima monarhije. Policija, pa i vojska, su imali kao glavni zadatak da budno paze na vernost podanika dinastiji Habzburgovaca.
Razume se da su u poslednjem redu uvek bili pravoslavni Srbi, koji su, takoreći, bili kao izvan monarhije i smatrani uvek za vrlo podozrive.
vidljiva ili skrivena, neiscrpna u vrstama (sve ono što su Srbi nazivali „suvi zulum“), sredstva kojima su organi monarhije pokušavali da ubiju duh pojedinaca i naroda.
Ali, u južnim pokrajinama monarhije, naročito južno od Ljubljane, austrijska vlada nije znala više za meru, i svirepo tlačenje i ugušivanje je bilo pravilo.
Austrija se naročito trudila da pridobije Hrvate. Organima monarhije se činilo da će njih moći najlakše pridobiti. Hrvati su katolici, a sa dinastijom imaju vekovne veze.
Oni nisu učestvovali na međunarodnim sporazumima koji su se mogli ticati njihove zemlje; čak i u okviru same monarhije njihova je delatnost bila svedena na oblasna i lokalna pitanja. Nije bilo prave političke delatnosti.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
staru tradiciju da se u pisanju počinje crkvenom istorijom i mesto toga govori o ranijoj sudbi Slovena, tumači postanje monarhije i republike, raspravlja o istorijskim zakonima, ima izvesno organsko shvatanje ljudskoga društva i trudi se da svojoj
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
— Hehe! Mnogo lepo! — I sad u Americi nema više ni jedne monarhije ni za lek. Ama ni jedne! — Nema više? — Sve dole! A? — pita ćir Đorđe a pokazuje rukom kao da seče nešto.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
bila dobro smišljena srazmera: jedan zatvorenik a tri stražara, na tom brodu koji je iz jedne carevine, austrougarske monarhije, prevozio, u drugu carevinu, tursku imperiju, osam uhapšenika.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
„Laplasovo carstvo bila je vasiona, i zato veće od Napoleonove monarhije“. „A Napoleonovo carstvo bilo je kratkog veka“. „Nažalost!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
tamo u Beogradu i Narodne odbrane, koja prosto ne zna šta radi, nego u jeku inače nesnosnih odnosa Srbije i ove Dvojne Monarhije, kod koje se on nalazi na praksi, gura u ludački i po sve katastrofalni rat.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Sve zavisi od razumnosti monarhije, od njene sposobnosti da shvata neminovnost novih društvenih zadaća koje zru u srpskom društvu.
U Srbiji sudba monarhijskoga oblika potpuno je y rukama same monarhije. Ako taj oblik vladavine sveže nerazdvojno svoj opstanak sa nečim što se preživelo, što mora propasti, onda će u tu
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
većina pesnika predbrankovske epohe, a svi njeni značajniji predstavnici u ovoj Antologiji, ili su rođeni u granicama Monarhije, katkada pod strogim kasarnskim zaptom Bojne granice, ili su se obrazovali i kao pisci delovali na teritoriji koju su
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
u ono doba visoke konjunkture, naglo razgranjivali; ono je radilo po celoj Austriji i Mađarskoj, pa i izvan habzburške monarhije.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Hercegovine do austriske Poljske, od Mostara do Beča i Krakova, one su dakle bile neka vrsta objekta za reprezentaciju monarhije, i zato morale biti lepe, bogate, egzotične nečim.