Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Koliko sam ja posla imao dok sam vreme oteo mrakama iz njinoga lanca i tavnice, puštio ga da leti svobodno po opširnoj državi vječnosti i po carstvu svijetloga lica.
sa jarošću najvećom ulila; priroda je tamo poselila sva strašila u bezobraziju, te bjesuju i za žertvom riču u mrakama po gadnim volnama; tamo hidre strahovite fište, mnogoglave, na velika jata, dignutijeh nad pučinom glavah; tamo
sa užasom lete po pučini dug prirode strašni da ispune; tamo zmije veličine grdne, krokodili, gadna čudovišta, u mrakama čekaju Satanu; tamo lete užasne furije s krikovima adu priličnima, smirit sebe u mrake ne mogu, iako je njihova
mog zakona posljedovatelji vraćaju se u prvo blaženstvo; a zakona cara zločestoga u ad idu sl'jepi priverženci u mrakama vječnog ridanija.