Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Brada ovalna, a tamni joj i rumeni obrazi odskočili od stegnute šamije, kosa joj se izvukla i pala po čelu čak do mrkih joj i krupnih, vlažnih očiju. Stoji. Čeka da se nasmejem, ali ja neću, no ćutim i čupkam lišće. Bili smo u svađi.
krut, te se ona u strahu poče jače privijati oko braće, Ite, koji su usled svirke, svežine letnje večeri i blede, iza mrkih oblaka, mesečine čudno izgledali: govorili mnogo, drhtavo, čas veselo, čas zbunjeno. U tom joj najstariji brat zapeva.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Na krajnjoj stazi prepreke mrvi djevojka crna, gorštačke krvi, s kamena kraja, mrkih daljina, vječito tužna, studena Drina. S hukom se ruši, ne pjeva ništa, pomamno juri kroz razbojišta.
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Oblaci, mrki i strašni kao gnev Božji, zastirali su nebo, u njima su buktale blede, pakosne munje i rikali gromovi; iz mrkih oblaka rušili se pljuskovi, kao vodopad, u dubokim ponorima ključala je i kipela voda, bure i oluje čupale su iz korena
Ćosić, Dobrica - KORENI
Još tada, kad ga je prvi put video, zastideo se pred Tolom zbog urezanih listova i pupoljaka, drvenih, mrkih pupoljaka, koje je i poslednjih noći pipao i grebao noktima dok se na njega sjurivala Simkina neumorna požuda.
ne samo ukućani, već i sluge i nadničari što su galamili, smejali se i zviždali samo do vratnica i lese visokih, mrkih jasenova, da bi zamukli čim bi ušli u Katićevo dvorište.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
skromno nagrađena služba sudije puno godina nije davala da kud god bilo umakne, pa da se spase i prebaci s one strane mrkih planina, iza kojih je zamišljao kako živo i burno mora ključati onaj zanimljiviji i toliko privlačni velikovaroški život
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
djetinje igre pod svijetlim krošnjama breza, uprédao u cilik saoničkih praporaca što po svježem saniku klize kroz pejzaž mrkih omorika na božićnu ponoćku?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Ne štedi ih! — veli joj i, smejući se, zalaže njima. I, jedući, ugledaše crkvicu između mrkih visokih čempresa. — Požurimo! — povika Božica. — Požurimo! i razdragano povuče Marka za sobom.
Toga časa moleći sjeti se crkvice u svome selu, u polju, u prošarici mrkih čempresa, gde ga je majka vodila na proštenje. I u njoj je Majka božja i liči na ovu crnomanjastu, okrunjenu, ljupku.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
(Leonardo odlazi.) JELISAVETA: (gledajući za njim): Žene ste svi! — Samo što vas svemoguć nagrdi Rutavilom mrkih nausnica, Što krepkošću nazivate muškom... Ovde je moć!... Il’ nije?...
Ćipiko, Ivo - Pauci
Iznad sela zalazio je mjesec— još je tek virio iza mrkih stabala. Domalo sve se stvari stapahu, gubeći svoje određene oblike. Kad stiže k prvim kužama, zaustavi se.
I on uživa i sve jače ozvanja se u njemu svaki prirodni osjećaj, dok najednom iznebuha ne osjeti kao da ga iz onih mrkih sjena nešto opominje — i iz dna duše pojavljala se bolna slutnja, zahvatajući ga malo pomalo.
Ivo je polagano pošao naprijed. Duvala je mlaka južina, tresla granama i oblijetala s hukom oko mrkih maslina. U ušima mu brujilo i činilo mu se kao da osluškuje tužne glasove silne naricaljke.
Mladić ga isprati očima, dok tamo pri moru ne zamače između mrkih maslina. * Napokon stiže željno iščekivani novac za put U Ameriku.
Južina duva, vali se koturaju, naganjaju i na žalu pjene se, a vraćajući se, kotrljaju za sobom pijesak; grane mrkih maslina prigiblju se, tresu, kao da nekoga k sebi mame, a kroz ogoljela smokova stabla i gole stijene huji, zavija i
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Dobro su ga poznavali, tekao je podno njihova sela, izbijajući ispod mrkih stijena u jednom vlažnom i mračnom sklopu. — Pazi, pa Ledenica je u stvari ovaj isti pećinski potok niz koji smo mi