Dučić, Jovan - PESME
I, kao sivi list topole, Eva zadrhta. ČOVEK Na pjedestalu sedi majka od bronze i doji sina svojom teškom mrkom dojkom. Oseća se kako železno mleko struji i ulazi u detinje telo od metala, i kako dete raste i buja silno.
Milićević, Vuk - Bespuće
pamet sliku svoga oca, ona izlazi pred njega vazda živa i svježa; on gleda pred sobom toga krupnog i čvrstog čovjeka sa mrkom, nejednakom, grivastom bradom, u koju su već godine ubacivale sjedinu, s povijenim brcima koji se miješali,
Radičević, Branko - PESME
Godine su nagarile Mrkom dete nausnicom, I slabačko osilile Snažnim plećem I mišicom, Al' je divno narastao Kô da niče u boriku, I
moga“, Treći opet ne zbori nikako, Gleda pušku, gleda mača svoga, Pogleduje tu desnicu ruku, Sjaju s' oči kâno mrkom vuku, Sastavio one strašne veđe, Gleda kroz nji niz brkove smeđe, Strašni brci pali po rameni, Kânda zbori: „Zdravo
sokola pusta, Divnu pomoć pokreni za nama, Da zlotvoru udvojimo muku, Da udrimo tim orlušinama, Da zbijemo zube mrkom vuku, Da skramo roge pasje vere, Što nam oće srce da poždere.“ To Mileta ...
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Čađavo sunce, premoreno i ravnodušno, čuči na mrkom rubu planine. — Zalazi već jednom, cicvaru ti ljubim! — mole ga i kunu ljuti Krajišnici, potamnjeli od nespavanja,
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
U onom mrkom zelenilu čokota, zgrčena, crna, s lulom iza vrata, držeći me za ruku i mrmljajući nešto u sebi svojim debelim, izbrazdan
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Napetog jedra barčica juri, u susret kiši, oluji, buri, pramcem kapljice praše. Nebo se mrači u ruhu mrkom, oluja silna dolazi trkom.
„Ja sam mačak Ciciban, jurih miše svaki dan; pred prilikom mojom mrkom, bježali su miši trkom i kleli se mojim brkom.
Dedica Triša kod mlina, vele, po takvoj magli tražio tele, kad evo mede u ruhu mrkom. „Tu li si! — čiča zaigra brkom. — Sad ćeš čuti pošto je luk!“ — povika starac, pa štapom —puk!
Navali, rajo, pod parom punom! Sinoć, s posljednjim zrakom, sinoć, u društvu s mrakom, jedan je medo, sa mrkom dlakom, jedan je meca, s krznenom jakom, oteo Đoki kolače s makom, kaput, iznutra postavljen kunom, i jagnje, spolja
Zatim je ista vučina plava, u svom kožuhu mrkom, razbojnik neki, nesreća prava, trčeći zečjim trkom, frčući mačjim brkom, jurio Cicu, siroticu, uz drvo jadna
Pandurović, Sima - PESME
Mirno i čudno šušte stare breze. TRAG VREMENA Saranio sam svoju dobru dragu U dane što su iščezli k’o para, U mrkom, muklom, crnom sarkofagu, Bez ljubavi i proleća što vara; Saranio sam svoju dobru dragu, A nije znalo proleće
— Duboko, mračno, nesrećno, i dublje, Saranio sam svoju dobru dragu: U dane što su iščezli k’o para, U mrkom, muklom, crnom sarkofagu, Bez ljubavi i proleća što vara. Saranio sam svoju dobru dragu.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Predahnuli bi kratko u hladovini konobe odvalivši teret s ramena, oslonjeni mrkom rukom o velike badnjeve, u kojima je šaporio mošt neumornim šumorenjem proljetnoga mora.
U mrkom kabinetu, kao tromi proljetni bumbar zundarala je oko moje glave, ispunjavajući svojom zukom čitavu sobu i odjekujući iz
Petković, Vladislav Dis - PESME
Dok su odjeci, što hod njegov šalje, Vukli se za njim po satima poznim. Kroz tamu, zemljom, k'o tamnicom mrkom, Slomljenog daha, uzburkanih grudi, On je zastaj'o i jurio trkom Ko prva mladost, kao vetar ludi.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Prota Dejan Popović. Zagonetka. I nekad i sad. A najviše sad. U svojem mrkom šarplaninskom gunju mesto ćurčeta kunetinom postavljena; pod plićom surom kapom mesto kamilavke koju ni pri krađi nije
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
malo te se napi vina, pa pripasa sablju okovanu, i prigrnu ćurak od kurjaka, a na glavu kalu od kurjaka, priveza je mrkom jemenijom; pa uzimlje koplje ubojito, pa se spušta u podrume Šarcu, te opremi Šarca od mejdana: priteže mu sedmore
šaren kako i goveče; junak nije kakvi su junaci: na plećima ćurak od kurjaka, na glavi mu kapa od kurjaka, privezô je mrkom jemenijom; nešto crno drži u zubima kolik' jagnje od pola godine!