Afrika
Ove marame, divnih ugasitih, a ipak veselih boja, koje toplo ukrašuju njinu mrku kožu, tako su lake da njini meki nabori stalno prate pokret i oblik tela.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Cela je zemlja vlažna i mrka. Pokatkad proleti jato gavranova, ali ne grakće, već samo šušti i brzo se izgubi u mrku daljinu i maglu. A magla se polako i razvlačeći diže... Jesen. Da, da! Ali tada ne beše jeseni.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Putuje društvo kroz gore strane, divljinom strašnom bez staze, puta, nad njima šume prastare grane i kroz noć mrku patuljak luta. Ponekad, opet, u osvit siv, niz klanac neki promakne div.
Pokrenu pužić kućicu mrku, vredan je mnogo, ide na trku. Budi se mačak, proteže šape, pospano telo izvija, giba, pa istom skoči i Žuću
Pandurović, Sima - PESME
NA KAMENOJ KLUPI U mojoj duši šými tako tajno U mrku ponoć i u veče sjajno Neznanih, mutnih želja crni let, K’o jata tica raširenih krila, Prošlosti senke, što je jednom
Ali prva zora i kraj svega glasi! Naš polet brzo, opuštenih krila, Još dok bledi mesec mrku ponoć krasi, Pada i gine gde je nada bila, Kraj lampe što se polagano gasi...
Ćosić, Dobrica - KORENI
Toliko puta je Simka odgurnula njegovu ruku. Gadeći se i ljutito. I kad je molio da mu dopusti da prisloni uvo na mrku mrljicu njenog pupka ne bi li čuo srce — znao je da nije veće od oraška — dolazilo mu je da jaukne, da zubima razdere
Čujte, posle mene ništa živo moje ne Govori on dugo, panduri ga požuruju i prete, vidi mrku mrlju na Đorđevim usnama i oseća da će mu srce prepuknuti od žalosti što nije video Vukašinovu decu.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Aristarha zagreja taj pogled kao sunčev zrak, i on pocrvene kroz svoju mrku kožu sve do vrane kose. Aristarhos poče sa nekoliko reči dubokog poštovanja, upućenih kralju, pa onda održa svoje
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I obilazim, osvrćem se, pa buljim u veliki sjajni kotur na nebu; lepo vidim ogromnu mrku mrlju: baš kao senka ubice nad žrtvom. I skljokam se na obali reke, gledam, gledam.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Zarobio bih u ogledalcetu zračicu sunca, odrazio je s male površine stakalca negdje napolje, na mrku plohu samostanskog zida, na zbrčkana lica dviju domaćica što na povratku s tržnice razgovaraju na ulici, na njuškicu
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Uvukla se u doce i provale. U okolu nigde živa glasa. Vazduh je vlažan; noćna rosa kvasi mrku zemlju i suro kamenje i istiha zaleva belo zimsko cveće što se iza kamenja krije, da se zorom smrzne i, kad sunce sine,
Petrović, Rastko - AFRIKA
Ove marame, divnih ugasitih, a ipak veselih boja, koje toplo ukrašuju njinu mrku kožu, tako su lake da njini meki nabori stalno prate pokret i oblik tela.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
To mi omogućuje da ne mislim ni na šta. Ne izdržavam dugo. Stežem očne kapke, crvena svetlost prelazi u mrku a ova u crnilo, beskrajno crno polje.