Upotreba reči mučaljiv u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Kao što vidjesmo, Pero bješe oženjen, a žena mu Kiće nemađaše više od šesnaest godina! Puro je bio mučaljiv čovjek, što je rijetkost među Crnogorcima i bješe zdrav ko drijen, pucaše od jedrine!

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Odsjedi starina sedam dana u sreskoj „buvari“, a kad se vrati, ublijedio i mučaljiv, on mi naveče poprijeti prstom. — A ti, jezičko, nek te ja još jednom čujem da blejiš kakav je ko, pa ću ti ja

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Ponjekad bi zasuo riječima, a pogdjekad postao bi mučaljiv, kao stanac kamen. To je sve čudnovato, ali je čudnovatije što je Bakonju Osinjača više ljubila no i Kušmelja i Čmanjka i

je bivalo svakoga dana gore, te se malo i odmicao od njega, a i koliko je mogao da razbije brigu, nije tražio, i posta mučaljiv. Svi su se čudili šta je Bakonji. Srdar je zaludu tražio svakijem načinom da ga razgovori.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Preispitujući u mislima prošlost, sada su se sjetili samo da je bio krajnje mučaljiv: osim najkonvencionalnijih riječi, običnih „da” i „ne” i „možda” i „kako hoćete“, kojima se ekspedira i naprijed tjera

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti