Upotreba reči naviti u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Hajde de da si bar vojsku odslužio, drugo bi bilo. — Bogami, djede, znam. Znam ga i naviti pa da ide. — E, e, laži samo. — Daj vamo pa ćeš vidjeti: Moljakao sam, ulagivao se, aja, nije pomagalo.

Počeprkao je po svom sanduku, izvadio iz plave hartije Petrakov sat i nepovjerljivo me pogledao. — A znaš ga naviti, veliš? — Znam. — Deder. Starac me usjede na svoj krevet, stavi mi sat u ruke i bez daha se zagleda u moje prste.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti