Upotreba reči nadanje u književnim delima


Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

On je hteo i da se uveri, je li tu sve u svome redu a osem toga i sebe samog ubedi: kako je svako nadanje i zavaravanje besmisleno, jer taj kobni ultimatum drugo ništa i ne može značiti u ovaj mah nego rat.

Matavulj, Simo - USKOK

Pismo je imalo osam strana. U prvoj trećini bjehu riječi kakve samo osjećanje nanosi: radost, strahovanje, nadanje, pouke, prostodušni savjeti. Zatijem dolažaše izvijest kakav su utisak učinila njegova tri pisma. Otac bjesni.

Janko nemađaše mira, jer ljubljaše Milicu svom silom svoje mlade, napaćene i čiste duše, a izgubi nadanje da će se ona njegovom nazivati.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

I bolje!... Slatko je nadanje živu čoveku, nada mu je dragoceno blago... — Majčice, kako ti se čini... je li dobro sad?

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Izgubili su već i veru i nadanje i oni najodvažniji i najčvršći, ali idu ipak dale, to jest miču se na neki način sa teškim naporima uz kukanje i

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Čas proklinjem lanski po sto putah u koji me Turci ne smakoše, da ne varam narodnje nadanje. VUK MIĆUNOVIĆ LEŽI BLIZU VLADIKE, PRITAJIO SE KAO DA SPAVA, ALI SVE ČUJE DIVNO.

Nâda nema pravo ni u koga do u Boga i u svoje ruke; nadanje se naše zakopalo na Kosovo u jednu grobnicu. U Dobru je lako dobro biti, na muci se poznaju junaci!

Pandurović, Sima - PESME

osmeh rađa polagano: Osmeh koji ništa ne mrzi nit voli, Osmeh blag, sažaljiv, kad se sve preboli, I sadašnji jadi i nadanje râno, I bol što je muklo naša srca cep’o. Sve postaje jedno. Pa i to je lepo...

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Ali kad nam vlasti jave da te nestalo, te da je prilika da si pobjegao u susjednu Crnu Goru, onda izgubih svako nadanje. Otac je rekao da ako te uhvate, da ćete mušketati, i da je to pravo. Striko me tješio svaki dan. Zaludu me tješio.

Glasom je odao nadanje, vapaj, zanos. „Stane! ponovi, tresnuvši joj lagano rukama. Nju trnci prođoše. Zatrese se i ublijeđe, pa lagano diže

Pa kad čovjek tako daleko nešto nazire, omjera vrijeme a uza nj i nadanje mu se proteže i čini mu se da će se ono osnažiti kako se dalje odmakne.

To ga je većma žestilo, ta neprilika, da pod vedrijem licem krije unutrašnju buru. Na mahove mu se nadanje povraćalo, a to je bivalo ili noću, kad divna planinska priroda u toržestvu ljubavi ublažuje patnike i učmalu srčanost

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

vreme, prilika blagodejanije — dobročinstvo blagodetelj — dobrotvor blagodeteljnica — dobrotvorka blagonadeždije — nadanje blagonaravije — pitomost blagonaravnejši — najpitomiji blagoobrazan — smeran blagopolučan — srećan, dobar

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

A Kušmelj i Osinjača zebli su u srcu da im se nadanje neće obistiniti. O tome su svakog večera govorili, a uvijek jedno te jedno.

I tako, malo-pomalo, za dva mjeseca, iščeze nadanje da će se išta od pokradenijeh stvari moći povratiti. A i odziv na cirkular bješe vrlo slab.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

»Pa to je već prava noć« — pomisli on, i neko čudno, zagonetno nadanje ispuni mu dušu. Stade da čeka još, ali prolaznici behu vrlo retki, a razgovora pred kafanom sasvim nestade.

Petković, Vladislav Dis - PESME

Moje noći crne, negujte me maštom, Da razumem mrtve i njino nadanje. Da razumem mrtve i poglede zvezda. I dubinu mraka, dok popci pevuše; I dok dišu šume i spavaju gnezda, Da osećam

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Ako i Dekembar prevari te ljuto, Nemoj da ti očaj nadanje preseca, — To isto ponovi u godini novoj, I ta ima pupih dvanaest meseca. »Starmali« 1889.

Miljković, Branko - PESME

Zvezdo, moj pakao i moje srce primi Ugašenom rukom što beskraj iscrpi. Oslepljenom rosom u nadanje i veče Vara me azur poklonom tebi sličnim I strah stvarniji od onih što kleče U strahu od promena pred zlom nepomičnim.

Petrović, Rastko - PESME

dugo, dugo, odmaram glavu u vodi, I ruke gledam kako, ko davljenici, tonu: Sva jučerašnja patnja ovde se oslobodi, I sve nadanje koje poveravah nekome o snu, Ko pesma da je ptice malaksale na gnezdu, Koja ni sama ne može više pogledati tu

Ruke su vaša deca i dve bliznake sestre; Deset prstiju su im sinovi, isto ih prati nadanje; Bdite nad njinim igrama, pripazite da se ne žestre, I do najkrajnijih sitnica motrite njino vladanje.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Posle tvoje smrti da ne ostajem živa, to želim! A tu ću i ostati kod tvoga groba da moje nadanje, a tvoje uskrsnuće skoro vidim.

Moje blago, srebro i zlato, ti si svako moje dobru pouzdanje i nadanje večnoga tamo veselja. o tebi se radujem krasno, ti mi si svirajka i lepe gusle, bogodahnut organ, diple!

BOG GOVORI Što veli, što li zapoveda, što li hoće, strašni u dogovoru? Taki već izlazi napred skupi biser, čekano nadanje svim jezikom, prosvetljivanje vilajetsko, ganiluk nasporen i izliven, što se je izlio iz usta našega spasitelja: oslaba

iz usta našega spasitelja: oslaba brižljivim, odrešenje sužnjem, izbava od greha, podizanje palim, lekarstvo nemoćnim, nadanje k boljim, k nenadanju pouzdanja, pomoć obeđenim, i zazlenim, radost kajućim se od greha, pribeg gonjenim, oslobođen

Primetnuh mu vrata, a i ključe kapijske dadoh mu. Pake mu rekoh dovde i dovde da imaš dolaziti, a ne nadanje preko svoje ti međe nikud više ne širi se ni izlazi razlivajući se po ravni polji.

Ta ako ćemo što na to reći moglo se je i jednim dnom sve vam po redu iščatiti ova pritča. Ama zato ostavismo i nadanje jedno; i meni bi se dodijalo mnogo besedeći, i vi biste oguglali slušajući, te ni biste marili ni pak što upantili.

Bezdan dubine ne merim s mojom špicom. Ne valja ti ni sebi, a kamoli Bogu i ljudma. Po zlu svakad je k dobru nadanje. Nije greha u jelu nego u delu. Vilajet [ljudi, svet] s velikom mudrošću Boga ne razume. Čudno mu pamet šiba bičem.

Pre nevolje se od zla leči. Dokle na tihom vremenu plavaš dotle lađu čuvaj. Noćno putovanje o zlu je nadanje. Vragu pšenično brašno, a Bogu trice! Sami sebe ne možemo nadlagati.

Od svakoga omražen. Eda imaš što ovoga sveta kome posletku bolje se koje nadanje? Prebiva sve gore, gore, huđe i crnje; najposle nesvidovna, ružna li i nagla smrt.

naglost zausteže, jedovinu kroča, slast razliva, tije i rastaplja zavist i manu, iznosi kicoštvo, oblakšava i veseli nadanje, ako i bojanju za štogod [razloga ima], kako i odašta li ljuti se, duha zlom i besi se, stidi se i srami, rumeni s krvlju

Reče mi; navrh bašče, na najviši beden gradski gore da izlezem, nadanje gde se vidi, dobro izgledati koga iz daleka video bih jer ide do grada, kuda li!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti