Upotreba reči nadigne u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Pa čim metne noge u uža, a on ti se otisne te na zemlju — ćup! a samar po njemu — klop; konj nadigne rep, pa kad vide taj skandal, otisne niza stranu te se u kakav trnić sakrije... — O, vi'te, molim vas!

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

ili od duga vremena skaču jedno na drugo; najstariji vočić, da bi se dopao petomesečnoj kravici, gicne se nogama, nadigne rep i načulji uši, pa poleti preko čajira, ka' smušen, a za njim i ostalo društvo.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— gurnu ga drug mu Lazo. Ilija se okrete, pogleda ga svojim bistrim i svetlim očima i nadigne kapu sa prostranoga čela. —Gledam k'o onako... —Sitno je to, ostavi!...

Ćipiko, Ivo - Pauci

Bolesnik ječi, a kad mu muka dotuži, s nategom nadigne se na ruke, i ispijenim očima, kao da nešto izgubljeno traži, luta mu pogled po kući, pa, iznemogao, opet nauznačice

— Kako ste? — upita Ivo. — Kako bog hoće!... Nu nima dobra— i promeškulji se po postelji. Onda se nanovo nadigne, podmetne pod leđa blazinu i tako ostade sjedećke. — A nikad nije bilo ovako, nadoda, uzdahnu i zavrti upalim očima.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti