Upotreba reči nadimale u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Mi ne nasrćemo, mi se branimo! Sve je stojalo gologlavo oko sedog popa. Stanku se grudi nadimale... I popa ga blagosilja!... Ni dotle nije mislio na san i odmor, a sad ga to sasvim prođe.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

kao bačena klada i životinja je tužno gledala staklastim očima, dok su joj nozdrve bile raširene, a slabine se teško nadimale. Za jednoga komandira veće nezgode nema. Ama da je deset ljudi palo, lakše bi podneo.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— Zelembaća koze vraća, po duboku, po široku, da napase, da namuze, da nakupi, ugnju masla, da namaže žvale i nadimale! Nadimlji se crni vraže, kâ ’no Grci po polici. Oni jesu dobri lovci. Strijeljahu jednu goru i uvatiše ticu srnadicu.

Ćosić, Dobrica - KORENI

i nikad neizgovorenog tepanja, s uživanjem i ponosom gledajući u svoje krupne dojke koje su bežale jedna od druge i nadimale košulju. Setila se, zasmejala i prošaptala: „Moj bradonja.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Samo je krv jače zašikljala na usta i uši i brže kapala niz bradu i čupave grudi koje se nadimale. Povremeno neko teško, bolesno i nepravilno disanje podrhtavalo je iz susednih ćelija i slivalo se u jedan jedini

Ozdo, iz potpune tame, podizale se gore ka svetlosti mutne noćne magle, zgužvane u besformne mase, pa se vukle, nadimale i polipskom podmuklošću puzile zaplitajući se o stene. A duboko dole u bezdanu tonule su nejasne trunke građevina.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

istok preliven svetlim rumenilom, vazduh tako svež, gust i neiskazano prijatan da su se grudi i nehotice široko nadimale da ga što više uvuku; česte su oživele od ptičijeg poja i cvrkuta, po šumarcima više nas skakutale su i cvrkutale

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Dragiša izvuče svu slamu iz svoga šatora, da bi konja malo okrepio. Bilo je dockan. Slabine su se teško nadimale, a rebra izlučena, kao svodovi na vijaduktu. Približavao se kraj. Životinja je grizla zemlju... Dragiša se zaplaka.

Išao sam peške. U jednoj šumici pored puta ležao je vojnik. Oči su njegove bile mutne, a grudi su se sa naporom nadimale. Ostavili su ga tu, na miru da umre... Malo dalje ležao je iznemogao konj... A živi jedva odmiču.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti