Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Vazduh blag, a svež, nadimao mu je grudi. On se baci u misli. Tako lep dan... Tako sve milo oko njega, a u njegovoj duši pakao...
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Životinja je, teško, dahtala, svojim, grdnim, rebrima, a trbuh joj se nadimao kao neki meh kovača. Nekoliko puta, pastuv je pokušavao da se pridigne, svojim prednjim nogama – varnice bi odskakale
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Sad mi se to čini jako glupava, ali sam se u ono vreme, od te pohvale, nadimao, kao žaba. Došavši na Rijeku, koja se onda zvala Fijume, i koja je tada bila puna talijanaša, ja sam pokušao da uđem u
Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE
se, silaženjem u dubinu, spljoštio, tkanja bi se pokidala i živi stvor bi naglo uginuo; penjenjem iz dubine rezervoar bi se nadimao, rasprsnuo ili bi bio istisnut iz unutrašnjosti tela, pa bi stvor opet naglo uginuo.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Mačak je opet „štija žitije“, pa sjede s njima. Brne je pogledao sinovca i nadimao obraze. Bakonja se slatko smijao, pomišljajući da je to prvi dan otkad je u manastiru a da strica ne češka ni po leđima