Upotreba reči nadmen u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Vrlo je moćan, nadmen, ohol. Ima, kaže, sekretara, koji se zove Bitner, a koji je Prajs i ne voli Srbe, mrzi ih, pre ručka – a posle ručka,

Petar, najbogatiji, među bratencima, nadmen, veseo, bezbrižan, prošao je, i kroz Tokaj, kao kroz krčmu punu kirasira. Njega, niko, nije smeo da takne, a to mu je

To je čovek lep, uljudan, ali nadmen. Kad nemaju svoju zemlju, kaže, nemaju čemu da se, u drugim zemljama, nadaju, osim obećanja, koja su ludom radovanja.

bio pažnju, Vitkoviču i Kostjurinu, na Isakoviča, koji kvari društvo, i nije uopšte, ni prišao preponama, ni projahao, nadmen, među drugovima. On je glasno vikao ime Pavla.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

u Dvor, a radeći sa grafom Gaisrukom na popisu vojničkih sela slavonskih, bio je postao brižan i ćutljiv, ali i nadmen. Svakako, Aranđelu Isakoviču sve to bilo je dosadno.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

To je moj najveći greh. Nisam mogao da ga prihvatim onakvog kakav je bio: žučljiv, mrzovoljan, tašt, bahat, nadmen. Jelena Dorotej već šest nedelja ne dolazi na Kulu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti