Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Ne pomaže tu ni pijecao, jedva ga čuješ, pa umjesto da najavi kraj ukletoj noćnoj huci, on joj samo nadoda zvučnu jutarnju lepezu i pretvori je u dobro znano brujanje marljiva potočara koji neumorno sije brašno i još sanjiva
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— Eto, tako dakle stoji stvar s mojim bogom i s tvojim Bućkom. Kako vidiš — nadoda polušaljivo — nisam pretjeranih zahtjeva, uprav sam minimalista; tražim samo ravnopravnost, želim da s istom logikom
Jer to bi — poslušaj me dobro! — to bi za tebe bilo strašno, prava tragedija!... I uopće — nadoda malko oklijevajući, — rekao bih gotovo da je kod svakog boga, pa ma kakav bio i u ma čemu se sastojao, najvažnije i
Polako ispravi figuru, pa nadoda s osmijehom: — A sutra, nova predstava, i novi „trijumf”!... * Eto, sjećam ga se iz tih dana.
I... — gle, gotovo sam se izlanuo! Kad čovjek uzme da se povjerava, neprestano ga opsijeda napast da nadoda „još nešto”. To „još nešto” valjda je nešto više nego što treba i nego što uopće može da se dâ.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
su tako stajali, dok mlađi brat prozbori: —Zatvorili nas, — i dohvati Spasojevu ruku, kao da pomoći od njega traži, i nadoda: — Sreća te smo zajedno! —Neka su mene, ubio sam! — odgovori on. – No što će s tobom?
i riječi onoga čovjeka, koje je rekao gospodaru kada je u dvorište došao: — Doveo sam ti ovo momče; slušaće, — pa nadoda zabrinut, — vjerujte, kod nas je gore nevolja! Momče je bilo boso. U izderanoj gunjini i crno— gorskoj kapi na glavi.
Uto dođe Lazo, — 'Ajdemo! — reče joj, uvijek u hitnji, pa, pogledav je, nadoda: — Ostavi se tuđega posla! Ulaze uporedo u gradske ulice, u vrevu svijeta.
—Zima će, da! — jedva dočeka Marko. I, zališljen, nadoda: — Ovo je prva što će me sama naći... — Biće jur godina da ti je majka umrla, a odonda te rijetko viđevam...
— Može biti da je gospodar došao. — Vidjeli bismo brod, odgovori on, pogledavši na more prama drugome kraju, pa nadoda: — Nije ono njegov brod što je u po puta od kraja; njegov se po jedru poznaje.
— Bolje upri ! Mislio sam da si jača, — veli joj kao u šali, pa časom nadoda ozbiljnije: — Misliš da ću te štjedeti kao jutros?... Ne znaš koliko si mi dosada jada zadala!
Stari se čini nevješt i nagna vrčem da se napije, dok onaj iznebuha nadoda: —Bio bi' je vjenčao, da je ona htjela... Zar ne, stara?
— A što ću kazati? — popusti on. — Ona je, valja reći istinu, majka ovoga školja. Bijahu joj mili ljudi, — nadoda lakše, — ali to su njezini posli... Napij se, stara! Antica posluša i napije se, pa, otrvši dlanom usta, reče: .
—Neka stoji di je i bija! — veli Jale. —Di mu se i pristoji! — nadoda Zubatac. —I u paklu se stariji poznaju, a di neće među božjim svecima, — oglasi se između ženskadije Žižice žena, i
— I, uozbiljivši se, smišljeno nadoda: Da bi' ja i htija, neće mali puk!... — Ali, čovječe, daj se razlogu! Niko vam ne kreće u sveca...
— Pošteno bi bilo da ni Pavle ne brani svoje, — nadoda drugi. . — Ne branim ja! — progunđa u neprilici Pavle. I prelom prosu se smeh i žamor kao u roju pčela u košnici.
— Pošteno divaniš, — odobrava Toma i nadoda, — govoriću mu opet; i kamen ljudi omekšaju, pa gledaću.... Sramota je, suveznici ste...
Ćipiko, Ivo - Pauci
— I nadoda: —Gospodar što ne može u kući da potroši, dade svome krčmaru da proda. — A da što će od njega? — opazi Vojkan i nuđa
Rade pogleda u sunce. —Idem, Mašo! —Zbogom, Rad! — pozdravi žena i nadoda: —Napojićeš me još gdjekad, kad me put nanese... — A što ne bih?
I zaudara ovdje kao među prazovima! — nadoda neko iz društva, i, zapravši, požuriše iz ulice. Sada je ulica, s malim, prazna, i već se u nju suton uvlači.
— Tvoj otac nije bio takav!... —Potreba mi... —Da, da mu je potreba, potvrdi jedan drugi vremešan čovjek. I nadoda: — Prikuplja čovjek pare da zajazi onu bezdanu jamu u varoši... — Ne zajazi ono niko! — sjeti se Ždrale.
— Mi ćemo vas ostaviti, — prekinu ćutanje brat joj i nadoda usrdno: — Pronađite nas gdjekad. Odoše. Ivo časom zastade, i gledaše za njima. Čim zamakoše, osjeti silnu tugu.
—Nu šta? — navali on neustrpljivo. —Važno je! — smijao se mladić. —Kazaću vam poslije, — nadoda djevojka. —Zar tajna? —Nikakova tajna. Htjeli smo da vas iznenadimo; a stvar nije osobita.
On im nazva dobru večer i ustavi se kod njih. — Krenuli u šetnju? — javi se Jure. — I je lijepo, komu može bit', — nadoda. On na prvi mah ne odgovori, zagleda se časom u njih pa onda reče: — Ljeto je...
—To nije teško. —Čini vam se, — mirno će mlađi. — Umornu ne da se šetat'. —Tako je, — javi se istiha Marija i nadoda k'o za se: — Mi, bijedni druzi, valja da se i sutra mučimo. —Ala, dico, leć'! — doviknu s kućnog praga majka im.
Šutnja joj dodijavaš, pa da je pretrgne prva se oglasi: —Zar ste došli na stražu? —Na stražu? — ponovi Ivo i nadoda veselo: — Zar da tebe čuvam? — Ovo je vaša zemlja. Mi smo težaci... Na „zlu je petu”. Možete uzeti vaša dva dila...
On prevrnu razgovor: — A je li ocu bolje? — Uvik isto — odgovori djevojka. — A biće i gore! — nadoda brat. Ivu potresoše pošljednje riječi i čisto se smuti. — Ako vam je potreba koju malu stvar, dao bih vam ja...
Momka ostavićemo na straži, a mi ćemo drugo posvršavati — svjetovaše ga on i nadoda: — Ne bojte se, ovo je bilo najzamršenije... — Hoćeš li s nama? — obrne se Piero k Ivu. — Neću, brate!
— Ovo zadnjih godina osiromašiše, izdala ih zemlja, — reče ozbiljno don Frane ... — A vino je za ništa, — nadoda crkovinar, — i dvostruko arči se za obradit' lozja ... — Neka samo rade i budu pošteni! — primjeti župnik.