Upotreba reči nadomak u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Kad se već vratio i bio nadomak Vladimircima, gde je sreska kuća — reći će zadovoljno svome vernom Đuku: — Pa, Đuko, jesu l̓ batli Vučevčani, a?

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Oboje smo to osećali i oboje smo ćutali, a onda se ona, došavši već nadomak Tise, okrenula i pošla prema gradu. Ruka kojom me je dodirnula bila je suva i vrela. - Oprosti, mama! Oprosti!

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

To su drugi ljudi putovali na sever ili prema moru, a niko od njih nije ni sanjao da smo budni nadomak Sinanovog vrta, potpuno izbačeni iz igre. Vreme je proticalo i nisam znao da li je počelo jutro ili je tek prošla noć.

Matavulj, Simo - USKOK

Naprijed trkom! Trkom potekoše od nadomak vatre, pa on naredi da stanu, a sam pođe naprijed. Oko vatre sjeđahu četvorica oružana, podbrijana i pod fesovima, te

Radičević, Branko - PESME

Kad nadomak veće beu kuli, Nekolike puške izmetnuli, Da se čuje, da se napred glasi, Kako Srbin časa ne počasi. Puče puška, a

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Ispluta on iza rijetka drveća na brijegu, blještav, nadomak ruke, tajanstven i nijem, zlatopera riba. I ja zanijemim sav ustreptao od skrivene lopovske nade: — Možda bih ga

Životari on tako od malih nogu nadomak varoši i državnih magacina, gleda poizdalje tuđe dobro i svaku zgodu i ljepotu, pa mal-mal, svakih dvadesetak godina,

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ Šunjalo tajni glavom je Žuća, krade se, gunđa: „Mačak je moj!“ A kad je stigȏ nadomak mlina, iz trave skoči, zalaja: „Stoj!“ Prenu se Toša u snu zatečen i samo dreknu: „Sada sam pečen!

Vujo, veseli brat. LIJIN OGLAS U gustoj travi nadomak reke, kraj neke staze uske, našla sam sinoć, u sami suton, pero gospođe Guske.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Nepismeni usamljenik, nadomak sunčanog zahoda. Nesvestan istorije i, u njoj, sudbine svoje, Izvan svih esnafa, staleža i naroda (U onom trenutku

Tamo, na Petlovom brdu, nadomak Beograda, Gde je besposlica radosna i gde je slatka dosada! Gde se dečaci, još, takmiče u skoku udalj, I gde miriše

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Brzo pronađe ono što je tražio: u ovalnom passepartout-y, tri polunage žene raspuštene kose u predvečerjem bosketu, nadomak zelenkastih ruina, pjevale su prateći se na cellu.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Dones'-de, Mićane, još jedan ardović! Drugog dana jope' štuc na rame. Ispratismo ga ja i Partenija nadomak onog mosta na Gomjenici. Tuj još popiše po nekoliko polića, ižljubiše se i alališe.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Ali nije satiričan, kao kod parnasovaca, nego se razvija u tanano gradiranim prelivima. Rođen u Hercegovini, nadomak Jadranskog mora, Dučić je nosio tipičnu mediteransku ljubav za svetlo, sunce, ravnotežu i sklad.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Osećam da su zadovoljni i sobom i svojom sudbinom. Sve ono što žele tu je, nadomak ruke, dovoljno je da se propnu i da ga dosegnu. Šta ja želim?

Šantić, Aleksa - PESME

Svi grabe brže tamo gdje se spleo, Nadomak stada i široke struge, Sa makovima klas zlatan i zdreo. Već su na meti. I rukave duge Zagrću kosci, i živo se

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad su bili nadomak Jezera, opteče ih ona silna vojska. Kad Momčilo opazio vojsku, on poteže sablju od bedrice, al' se pusta ne da

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

Jednom kad je cvao mak Cvao mak Zacvileo moj stomak Moj stomak GDE JE ONAJ RUČAK LAK RUČAK LAK TU ŠTO BEŠE NADOMAK NADOMAK Ja mu rekoh STOMAČE RUČAK NAM SE OMAČE PREMALO SMO RADILI DA BISMO SE SLADILI Jednom kad je pao mrak

kad je cvao mak Cvao mak Zacvileo moj stomak Moj stomak GDE JE ONAJ RUČAK LAK RUČAK LAK TU ŠTO BEŠE NADOMAK NADOMAK Ja mu rekoh STOMAČE RUČAK NAM SE OMAČE PREMALO SMO RADILI DA BISMO SE SLADILI Jednom kad je pao mrak Pao mrak

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Okretno je preskakala kamenite krečnjačke škrape, rupe i pukotine. Tako je stigla i nadomak jaruge potočića ponornice kad joj se na nekom glatkom žbunju omače noga i ona kliznu u duboku rupu, skrivenu u gustu

— Bzin! Bzin! — prosiktaše nisko nad njim nevidljiva zrna, sustigoše ih dva nova pucnja, a kad Stric stiže već nadomak jedne udoljine, nenadan udarac zbaci mu šešir s glave i on se pruži koliko je dug po nekoj gustoj paprati.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti