Ćipiko, Ivo - Pauci
Ućuta i pognutom glavom ide pred Ivom. Opet izbiše na obalu. Na putu leže i lagano se miču pruge svjetlosti od nažganih lampi; u luci škripe brodice i cvili vjetar kroz nategnute konope na jarbolima, a šum što iz otvorenoga morskoga