Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Četu, pravu četu, jakako, moj rođo, samo da mi je odakle namaknuti jednu kitu starih ličkih noćnika i delija. Osokoljen, Sava prijateljski protrlja svoj čekinjast obraz o svečevo lice i
Valjalo bi tu namaknuti pred oči kakvo mlako jesenje veče u kome šušti prezreo kukuruz, naliježe na ramena jezero zgusnutih zvijezda, a dušu