Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Ja sam stajao i gledao te kako pognute glave ideš, i to u nanulama, na nogama čarape iskrpljene, u mintanu iz koga je virio pamuk...
U jelečetu od plave svile, šalvarama od đizije, bosa u nanulama, s blagim i milim osmehom, dođe i sede baš do moje matere. I otpoče se mantafa.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Neke, već gotove, svučene, ne mogući čekati, sa nanulama u rukama, trčale su bose po pločama, da što pre uđu unutra, a otuda se vraćale vrišteći, prskane hladnom vodom od
sve otišle u amam, a do njenih nogu jedina ostala baba Simka, pa i ona već gotova, opasana pištimaljem i sa velikim nanulama na suvim nogama, i čisto zaklanjajući svojim usahlim telom bakarne boje Sofku od radoznalih pogleda, pušeći razgovarala
Stanković, Borisav - JOVČA
GLASOVI PRIJATELjA Aferim, prijatelju! Aferim, prijatelj-Jovča! Otvore se časkom vrata na kujni, jedna snaha u nanulama sa svećom ode gore u Jovčinu sobu, otvori je, zapali još sveća i vraća se u kujnu; druga sveća, s težim koracima,
SOFIJA (na brzu ruku obučena i zabrađena, sa svećom koja joj drhti u ruci, lupkajući nanulama, trči ka kapiji; uplašenim glasom): Sad će, sad! (Otvara kapiju.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Dresiraju se od malih nogu, dan na dan, kao u kineskim nanulama. Kad bi se pobrojali satovi provedeni za klavirom, zacijelo bi se, do zrelih godina, nakupilo nekoliko stoljeća!...
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
dobro društvo, bilo po kakvom mirisu od pržene kafe, ili po zvuku od cvrčanja na tavici, bilo naposletku po papučama i nanulama poređanim ispred nekih vrata, — što je za nju uvek bio najbolji i najnesumnjiviji znak i dokaz da tu ima društva, i da će