Jakšić, Đura - PROZA
On mi ga drkćućom rukom dodade: „Uzmi, napoj se, Grlice! Voda je malo vruća a nije ni čudo: ta dvadeset je godina kako je u nedrima nosim!
Teodosije - ŽITIJA
presvetoga tvoga Duha i obnovi kosti što radi tebe, koji si nas radi stranstvovao s nebesa na zemlji, u tuđini leže, i napoj ih rosom blagodati tvoje, da se napoje od obilja doma milosti tvoje i da iskipe miro blagouhano, kojim će umastiti duše
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Striče, da odnesem kravi napoj, a? — Odnesi, imenjače, odnesi. — Otkud je on sad njemu stric? — ljubomorno šišti zapostavljeni Nidžo.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
203. Devojko moja! Napoj mi konja. — Ne mogu bosa, Pala je rosa Konju do samara, Meni do đerdana; Konju do nosa, Meni do pasa. 204.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— javi se obijestan glas. — A mi se patimo... Danu, žedan sam, —veli jednoj djevojci — napoj me! Prilazi k njoj, šapće joj i ne mari za ostalu čeljad.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Tam’ pod čarnom onom pod poslednjom gorom Pod cvetnatom lipom, pred bistrim izvorom, Za duhove napoj sveti koji leva, Mladi pesnik tamo sne večnosti sneva.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Daj mu robu, — zapovjedi gospodar onome dućanskom momku, a njih napoj rakijom! — i, kretom glave, pokaza na svjedoke varošane.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ja tebe prosim da dođeš na moj izvor, a ti mene, kako neznana, iz daleka umorna putnika iz tvoga studenca napoj. Daj ti piti meni piće svoje, i od mene prihvati moje.